dnevne aktivnosti

Dakle stvarno!

2007-06-26T10:40:00.000+02:00

Nemam više mobitel. Pomirio sam se s time s mukom, al sam se pomirio. Umočio sam ga u more dok sam snimao fotografiju. I nema veze, reko, dobra je fotografija, a ona će ostati, mobitel će ionako brzo biti zaboravljen. Ali što je s podacima iz memorije? Ispada da toi nitko ne zna izvuči. Barem se za sada tako čini. I što sada? Pokušavam naći neke hakere, elektroničare, bezuspješno. Probao sam raznim linijama koje su sve softverske, zvao servis koji naprosto ne želi da se upušta u to, nerazumljivo mi je to.

Prije svega, zar sam ja jedini kojem je mobitel poškropilo more? Nevjerojatno mi je da se takav problem ne pojavljuje svakodnevno, odnosno kako to da ne postoji scenario za spašavanje takvih mobitela?

Izgleda da se moram pomiriti s tim sranjem i kako ubuduće sve važne podatke treba držati na gmail-u, recimo, jer mi se do sad već ta lista brojeva izgubila 500 puta. Ljut sam ko ris i dok razmišljam i pišem o tome naljutim se još višestruko i zato mi je bolje da stanem.

Travoltino - republika?

2007-06-19T12:40:00.000+02:00

Napravi Travoltino na jedan dan, uzgajanje vlastitog svijeta samo su neke rečenice koje su se iskristalizirale tijekom jučerašnjeg sastanka kod ravnateljice Cekatea, gđe. Perišić. Ivor je bio dosta šutljiv, što obično znači dvije stvari, ili mu je to sve nebulozno ili se i njemu to čini vrlo suvislo i zanimljivo. Kad smo se vozili prema doma, čini se da je prije ovo drugo.

humor kao nosivi element poruka

Nemam namjere ovdje lamentirati o potrebi humora u životu, al kako smo postali depresivna nacija humor je neophodan element održivog razvoja i mentalne higijene svih nas. Travoltino kao ime, o tome sam pisao već ranije, u sebi sadži element izvrtanja, ironije. S obzirom da je tako, logično je da se oko travoltinog počnnu okupljati projekti koji humorom interpretiraju stvarnost.

Republika travoltino

Kao primjer za zagovaranje aktivnog učešća građana u izgradnji kulture malih zajednica ili kvartova pokrećem inicijativu da se u voltinom formira umjetnička vlast na jedan dan. Po uzoru na teoretski model kojim se bavi Hakim Bey i u duhu ironije, humora, izvrtanja stvarnosti formiramo vlast koja ima posebne umjetničke zakone, propisuje svoja pravila i ostvaruje program koji je nemoguće opisati kao institucijalan, već on postaje sveprisutan, kvartovski.

Travoltino ne može opstati u kvartu dulje od jednog dana, al će grupa oko Travoltinog koja se tek mora formirati najverojatnije započeti maštati o nekom trajnijem angažmanu oko Voltinog naselja kroz kulturni centar.

Moja uloga u svemu tome je razna.

Kao inicijator potpisujem projekt kao svoj umjetnički rad koji će biti prezentiran po galerijama, salonima u dokumentarnom obliku. Bavim se raznim oblicima dokumentacije, fotografija, video, tekstovi, ilustracije, nacrti, i to objavljujem na internetu u elektroničkom obliku i pakiram u format multimedijalnog sučelja.
Zovem, informiram i koordiniram umjetnike, znanstvenike, anarhiste, klaune, šarlatane, sve žive da se aktivno uključe sa svojim projektima ako vjeruju u koncept uzgoja vlastitog svijeta i održivog razvoja građanskim inicijativama. Već je krenulo umrežavanje usmenim putem. Radim na web sučelju umrežavanja oko projekata, platforme za razvoj ideja, oglasni portal sa konceptualnim porukama. Travoltino.org je primjer razvoja segmenta tog djela.
Vrbujem suradnike, gradim tim, sastavljam projektne prijedloge i prezentiram projekt donatorima, ulagačima, partnerima itd.

U cijelu priču aktivno je za sada uključen jedino Ivor, konkretizira se uloga Centra za kulturu Trešnjevka, ostvaruju se neki kontakti sa stukovnim udrugama, primjerice DAZ

Poziv na suradnju

Kao što ste već vjerojatno shvatili, moja je uloga da organiziram i vrbujem tim, pa je ovaj post poziv na suradnju svim mojim prijateljima koji čitaju ovaj blog u nadi da vas neću morati moljeti na koljenima i zivkati jednog po jednog :) :-p jer za sada vjerujem da je projekt/eksperiment/umjetnički rad dovoljno zanimljiv. Osim Barbari, njoj je to sve pušiona :) :) (uvijek me opominje, Drale, aj, nemoj daviti ljude sa svojim projektima, ljude ti boli kuraz za to)

Animafest, Travoltino, Feral

2007-06-15T14:45:00.000+02:00

Feral je okinuo. Možda je u pitanju i marketinški trik najnesposobnijeg marketara na svijetu, Zorana Ercega i samoprozvane i od Ivančića instaliranoj glavnoj urednici Heni, al sreću po nas koji smo otkrili blog pa nam Feral ne treba, hvala na pitanju. Jučer smo Laske i ja zalijevali rakijom goruću potrebu da se rasplačemo, a nevezano za to Barbi je danas ostala kući, mora se malo jadna odmoriti, uopće ne mogu pojmiti kako joj je, samo kužim da se pati jer ispoljava nevjerojatno jake simptome stresa. Matija je na moru, tu i tamo se čujemo pa onda on kaže:

Tata, a kad ćete vi doći tu, po mene? Da se igramo, Alisu, pa da gledamo i plešemo, znaš ono, kad onaj gradi kuću...

Naravno, potpuno zablokiran u takvim trenutcima nisam u stanju svom Mateku reći ništa suvislo.

Dok sam doma, čitam Bunuelovu knjigu, ufuravam se u njegov svijet. Potakao je opet moju davnu želju za snimanjem filmova, skužio sam kako ću cijeli život sanjati da snimam filmove i samo je jedan način da se s time suočim. Da uhvatim kameru i snimam film. To će se možda uskoro dogoditi, doduše ne film već sapunicu (pogledati pod:Santo domingo) a prvi korak bi bio snimanje spota po muzici koja bi se prethodno snimila u studiju. Ivor je već pokrenuo pitanje studija, sad još da se mi skupimo...

Travoltino je krenuo punom parom. Počelo se definirati što travoltino znači, dakle to je inicijativa za kulturno sportski centar u Voltinom. Sljedeći korak je da sjednemo za stol s ravnateljicom Centra za kulturu Trešnjevka gospođom Ljiljanom Perišić s kojom sam se neki dan ugodno i nadahnuto pročaskal, vrlo inspirativno i informativno. Neću sad ulaziti u detalje, al ću svakako staviti jezgrovitiju verziju inicijative pa da s time idemo vijećniku i probamo dobiti neku vrstu obaveze s njihove strane da će se zauzeti za nas.

Animafest se počeo rasplitati i to tako da smo opet na - početku. Samo su sad u pitanju nešto manji honorari i još malo natezanja oko programiranja, međutim ako sve dobro prođe, biti će to helloftheweb tamo! Nije prošao moj plakat, al je makar ostavio pozitivan dojam da sam voljan i sposoban nešto napraviti. Vidjet ćemo, uskoro animafest web drugi dio!

Travoltino - at last!

2007-06-07T13:13:00.000+02:00

Autor imena Travotino je drug, kum, kolega J-loza poznatiji kao Josip Lovrenović s kojim sam prošao masu dobra i zla i donekle me njegov ironijski odmak i srčana zajebancija zbog koje ga toliko volim potakla da razmišljam o ovom projektu

Nisam se nešto potrgao da pišem u zadnje vrijeme, prepustio sam se događajima i životu u svakodnevnoj borbi u kapitalizmu i mojim osobnim ciljevima.
Kako stvari, za sada, stoje, krećemo s "Travoltino" i ima lijepih vijesti.

1. Definicija Travoltinog kao 'brenda'

Brend, odn. marka podrazumijeva identitet. Identitet koji tek moramo izgraditi na sveukupnim vizijama stanovnika Voltinog koje bi ispitali kroz razne alate kao što su usmene ankete, snimljeni "vox populi", web forum, blogovi, društvene mreže i iz toga gradimo imiđ marke koju će ljudi, nadam se, prihvatiti kao svoju i povezati se s njom. Za mene Travoltino podrazumjeva ironiju, dakle odmak od stvarnosti, što će reći intervenciju. Aktivna intervencija naspram pasivnom promatranju u okvirima kvarta.
Stanujem u Voltinom a živim u Travoltinom.
Tu se sad mogu povući različite paralele, s ružičastim naočalama, fantaziranju, iluziji, ali samo želim da se malo igramo, foliramo da smo kreativni i iskoristimo svoje znanje, iskustvo i talente da si napravimo lijepo mjesto za život.

2. sadašnje stanje - Voltino

Mjesto za stanovanje sa minimalnim sadržajima po kategorijama

Zabava

kafići
billiard klub
videoteka
boćalište
parkovi

Hrana

trgovine
pečenjara
fast food
pekare

Obrazovanje

škola (osnovna/srednja)
vrtić

Sport

nogomet
karate

Kultura

knjižnica

3. buduće stanje - Travoltino

Mjesto za življenje s bogatim kulturnim, društvenim i sportskim sadržajima
Zabava i hrana su relativno dobro pokriveni, s tim da u zabavi isto tako fali sadržaja koji bi potakli na veći stupanj aktivnosti od trenutne. Kako mjesta za zabavu pretvoriti u mjesto kulture pa tako zabava postaje popratni sadžaj za razliku od jedinog sadržaja.

Voltino	Travoltino
Kafići = pijenje kave, piva, muzika, televizija	Izložba, poezija, koncert
Videoteka = posuđivanje filmova	info centar, povijest filmova, art filmovi, letci festivala, pozivi na radionice
boćalište = kartanje, boćanje, pijenje	akustične svirke, igraonica za djecu, okrugli stolovi s gostima
parkovi = mjesta za šetnju, okupljališta	izložba skulptura, ekološke instalacije, koncerti

Takvih prenamjena se može dobiti još u sljedećih par godina ako okupimo bazu inicijative za Travoltino unutar kulturnog centra u samom kvartu.

4. Sportsko kulturni centar Voltino - inicijativa za Travoltino

Prostor koji bi bio ispunjen obrazovnim i kulturnim sadržajem fokusiran na kreativno promišljanje sadržaja u kvartu.

prostor

zgrada, stan, soba, kuća?
infrastruktura (voda, struja, telefon, izolacija, pod ključem)
kvadratura - dovoljno za plesne aktivnosti, koncerte, predavanja, projekcije...

program

obrazovni (kreativne radionice, predavanja)
kulturni (izložbe, filmovi, predstave)

osoblje

koordinatori programa
kreativni profesionalci - voditelji radionica
tehničari
uprava i financije

honorarci

gosti predavači
izvođači
izlagači

Prostor bi bio otvoren svima koji su zainteresirani ulagati u kulturu Voltinog naselja i u kulturu uopće. Ulagati mogu novac, znanje, rad itd. Formiralo bi se tijelo koje promišlja, usmjerava i dotjeruje projekte i usmjerava ih prema financijerima. Za koordinaciju, kreativnu razradu i pisanje projekata brine se udruga Kreativno istraživački tim koji s partnerima iz Centra za kulturu Trešnjevka i Društva za Sport i Rekreaciju Voltino naselje upravlja cijelim projektom.

Kulturni centar - Trešnjevka

Ispred spomenutog kulturnog centra Trešnjevka dobio sam na telefon gđu Ljiljanu Perišić (odnosno - da budemo precizni, ona je dobila mene i čini mi se da ju je osvojio naziv projekta "Travoltino" kad je u meni ugledala saveznika za svoje inicijative) koja iza sebe ima niz uspješnih akcija, kao nedavno dobivanje prostora na Prečkom. Ideja kvartova kao kulturno socijalno osviještenih mjesta joj se odmah svidjela i sastanak je u utorak.

Društvo za sport i rekreaciju Voltinog naselja

Čuo sam se s momkom koji već neko vrijeme pokušava dobiti nekoliko prostora na lokaciji kvarta i čak ima nekoliko potencijalnih prostora koji bi se dali dobiti i urediti. Dobio je mig od ljudi iz grada kako bi mu možda bilo lakše kada bi uz njega prostor tražila i kulturna udruga, primjerice KIT. Ako sve bude kako treba, iza nas bi trebao stati i Centar za kulturu Trešnjevka i to troje čini, po meni, dobitnu kombinaciju.

Nas dvojica se sastajemo kroz koji sat pa onda ću vidjeti i biti pametniji.

Zašto ovo sve ovdje pišem?

Zato jer od vas, mojih pametnih malobrojnih čitaoca očekujem pametne konstruktivne komentare, samo da budem siguran nisam li zabrijao, isplati li se to sve i u čemu brijem, a što je odmah izvodivo. Inače, Ivor sastavlja, barem je obećao, nacrt programa za filmsku/kino radionicu a moja ideja je da se oko toga može masu napraviti što ima veze s filmom a tiče se drugih umjetnosti, dakle, scenografija, kostimografija, ples, gluma, dizajn, fotografija, itd. Pucajte s komentarima, molim. Odgovaram na sve!

Predkućom

2007-05-17T10:01:00.000+02:00

Una viče kroz prozor "Pojedi je, pojedi je"

Ja: "Nemoj Matija, to ti je možda zarazno"

Una: "Jedi, jedi!, Pa šta, i ja sam jela kad sam bila u njegovim godinama!"

...sic...

Uživam u novom fotoaparatu, Matija se penje po špagama. To što se naučio penjati sam predstavlja mu silnu sreću. Pokazao sam mu da se mora više uhvatiti i sad ide opet, opet. Fasciniran je. Baš kao ja Canonom. Fino slikuckam Mateka i uživam u toj jednostavnosti. Sad je svukao jaknu i krenuo opet na svoj Indiana Jones mostić, neumorno odlučan da usavrši naskok i to ga čini sretnim!

Pokušaj slide showa

2007-05-05T22:16:00.001+02:00

E, sad. nekima je ovo odvratno, a meni, ipak nije. Fora mi je. A sad. Da li ćete vidjeti slideshow? Nemam pojma. Probajte. Al, evo, za one ki vide, ovo je slikano danas u naletu hiperfotografiranja Ivorovim aparatom, nikakva estetika, samo priča, sirovo i iskreno. Nadam se da vam se sviđa.

Kiša padaaaaa ne mogu vaniiiii

2007-05-05T19:55:00.000+02:00

Danas smo Matija i ja sami doma. Jedini zadatak mi je održavati kakav takav red i provjeravati da je matija sit, veseo, zadovoljen u svakom pogledu. Išli smo malo u đir ranije, al već 6 sati pada kiša, krajnje neugodan i dosadan dan koji smo proveli u stanu. Matija je ufuran u razne likove iz crtića koji gleda, upravo je na programu Sinbad, pa se sakrio u zavjesu.

Richard Williams

2007-05-04T17:03:00.000+02:00

Tko ne voli animaciju i nema živaca slobodno nek preskoči. Autor u dokumentarcu je napisao slavnu "The Animator's Survival Kit" iz koje sam ja o animaciji naučio uglavnom sve što znam.

Vidovdan

2007-05-04T10:15:00.000+02:00

Jučer je bio Vidov rođendan. Vidovdan. A i večer je prošla u stilu SpaceCakea.

Dobro je bilo. Upao sam kod Ivora, čula se zaglušujuča buka, urlanje, pljeskanje, smijeh... Upadam u dječju sobu, hrpa djece, Ivor, Iva, Luka, Lana i svi oko torte. Matija ima tamne cvike (slike uskoro). Poslije žderancije, par tga za jg izlazimo vani, natjerivanje automobilčićima pred zgradom, Matija se malko upišao, pa smo ošli doma na crtić i spavanje. U neka doba dolazi Luka s hrpom ganje i radimo tri pleha kolača uz povremeno kušanje. Danas je sve lagano mutno, zato sam pojednostavljen, sirov u pisanju. Nešto sam još pametno mislio napisati al to kad se sjetim :)

Travoltino onlajn

2007-05-03T12:15:00.000+02:00

Jučer je pala sjajna zamisao kod Ivora:

Napravit ćemo Travoltino iz Voltinog. Iako se ta misao mota po glavi već dugo, od useljenja u Travoltino, ako ćemo preciznije, mislim da je to bila Josipova zajebamcija, a ja sam odmah usvojio i tako nekako.

Osnovna teza: što je to Travoltino?

O.K. Sad ću biti doslovan, stoga, navjerojatnije nerazumljiv. Travoltino znači pomaknuta stvarnost. Ružičaste naočale. Militantni optimizam povezan s lucidnbom anarhijom. Travoltino je na neku foru simbol svega toga. Kad netko može prihvatiti da se kjvart mjesto Volti no zove Travoltino, mjesto Mažuranac - Smežuranac, taj netko je prije,mčljiuv na sve druge oblike pomaknute stvarnosti koje iz toga proizlaze. Pomaknuta stvarnost je ona koju smo mi pomakli, napravili je sretnijom, zanimljivijom, maštovitijom. Aktivnošću protiv pasivnosti, kreativnošću protiv dosade, lucidnošću protiv mediokritetike. Travoltino znači da se igramo svojom svakodnevnicom kako bi uzdigli život u kvartu na višu stgepenicu od one - puko stanovanje. Nećemo više trčati u grad, tražiti zabavu, ludost, seks i uzbuđenje nego ćemo život dovesti nama.

Što to znači u praksi?

U principu tu se radi o jednostavnim koracima koji proizlaze od onog što radimo i kako da to podijelimo. Kreativne radionice u nekom kvartovskom prostoru. Već sam pikirao zgradu u kojoj se nalaze prazne sobe, u jednoj su neke borilačke vještine. Raspitat ću se kod susjeda Mladena tko tim upravlja i kako se to može dobiti. Tu se treba pripremiti na žestoku borbu. Što mi nudimo?

filmski program

projekcije
pisanje scenarija
gluma
scenografija
kostimografija
kamera
montaža

likovni program

Crtanje & slikanje
Stripovi
Animacija
Dizajn

To je dosta za sada? Mislim ozbiljno, danas mislim saznati tko upravlja onim prostorom. Sljedeći korak bila bi web stranica travoltino online, community style na čijem bi sadržaju radili sami stanovnici travoltinog, novog šarenog i maštom ojačanog kvarta za budućnost i djecu.

Somelier

2007-04-25T12:49:00.000+02:00

Dragi moji,
ovo je bio, što se kaže po angleški, Hell of the week. Ne mislim na ovaj tjedan, već na onaj minuli. Naime, moja draga, ljubljena, Barbarossa je počela sa snimanjem serije, debilne policijske serije koja će se vrtiti na RTL-u i to će joj omogućiti karijeru, budućnost i ta sranja. Posao se sastoji u tome da ona nadzire televizijsku ekipu sastavljenu pola od amatera pola od profesionalaca dvojbenog profesionalnog kreda i kontrolira scenario. Posao koji dnevno zna trajati i po 16 sati. Nemam ništa protiv toga da radi i probija se al mi je bilo žao gledati je tako izmučenu, nervoznu i izgubljenu. To je prenaporan posao, i kako kaže, oni su, doslovno, robovi. Vidjet ćemo kad se pojavi serija na šta će to ličiti, al ona već sada vidi da je to shit.

Kako bilo, ja sam pripremio neki plakat za Animafest, treba ga još dotjerivati, al konceptualno je već gotovo. Za neupućene, Animafest je organizirao pozivni natječaj za dizajn, odlučio sam prihvatiti poziv i krenuo u izradu plakata koji je izmamio uzdahe sreće među mojim kolegicama i Barbarom, čak je izvukao "Fora" iz vječno nezadovoljne Mirne. Kad već spominjem Mirnu, moram priznati da mi godi njena skepsa. Postajem sve više ovisan o njenim konstruktivnim kritikama koje su rezultat njenog, sad to apsolutno vidim, velikog iskustva. Naravno da ful zavisi o njoj, al meni se čini da smo dobar kreativan par :) :) Jučer je kod Mirne, naime, bila sedaljka u stilu ja sam somelier, pogađate, došao je Zgrablić s torbom punom raznih butelja. Večer je protekla u njuškanju, grgljanju, fantaziranju o nekim mirisima. Goran je u jednom momentu već 15 minuta njuškao neko crno vino, pa borovnice, brusnice, ne znam više šta je bilo, i ja ga pitam, a ovo gorko? A on, ne znam, nisam još probao, kaže njušeći :) Nisam imao osjećaj da sam se napio. Ispričao sam se u pristojno vrijeme, oko ponoći, ja moram kući, dosta je više, dobro je bilo na stranu šala, Gorane, Mirna, e baš vam hvala! Doma sam pokušao pogledati Casino Royale i prispavalo mi se već pri prvoj potjeri. Možda sam stvarno postao dinosaur, al ne vidim ništa uzbudljivo u akrobacijama po skelama, a sigurno je proradilo i vino. To se vidi i po tome jer me jutros u uredu svi nešto bockaju, kao, što si nateko, jel se jučer to nešto feštalo?

Moram oprati auto, jedva vidim kroz staklo. To ti je ta lijenost. Recimo, već mjesecima vozim bez one tekućine za pranje prozora, a kako je u Travoltinom puno onih breza koje se linjaju na proljeće, Apčihaaaaaa, auto mi je pun sićušnih žutih mrlja, ljepljivih. Malo je gadno voziti tako, složit ćete se. Neki dan sam zamalo ubio babu na biciklu i nagnječio djecu koja su igrala lovice.

Danas Barbi i ja idemo na neka zbivanja Biennala, valjda će i Goran doći. Koncert finskog dua Pan Sonic za sada zvuči više nego obećavajuće! Eric Truffaz je bio zajeban, iako na momene uspavljujuć. Bubnjar je u jednom djelu krenuo s nekim imitiranjem glasova koji su se semplirali pa je zvučalo psihodelično i transično. Truffaz, vođa benda, je poprilično pristojan i suzdržan tip, djeluje jako blago i simpatično. Dobri su dečki, ne znam ko me najviše oduševio, preludi orguljaš na distorziji, bubnjar jocker ili kontemplativni basista sa disonantnim uletima. MA odlično. PET! Eto toliko za sada.

Grafički dizajn

2007-04-23T09:46:00.000+02:00

Doveo sam kapetana u konfuziju kad nije shvatio da se već godinu dana profesionalno bavim grafičkim dizajnom. E pa da bi ispravili tu konfuziju, jer za pretpostaviti je da kapetan nije jedini s tim problemom evo najnovijeg rada iz radionice Sizis design. Vidim da je primjećen, s obzirom da je neki tip na flickr-u fotkao točno to, a i kolega Slaven, Mochvara konekšn, je rekao kako je plakat odličan. Da ne preuzmem sve zasluge, plakat je proizvot timskog rada, zahtjeva klijenata i kreativnih inputa sa svih strana. Inicijalna ideja je protekla od Marka Erbena, dizajnera kojeg nisam imao čast upoznati, pa se slikalo, fotomontažu i kompoziciju sam ja radio, a kolegica Alida Mezić je sudjelovala kao zagovarateljica hipnotičke ljubićasto crvene kombinacije koja je na kraju prošla kao najefektnija. Svi zaposlenici Sizisa, posebice uporna šefica Vesna Tomić uvelike su zaslužni za finalni izgled plakata.

Alergičan na... Leonardo?

2007-04-12T14:23:00.000+02:00

Sad sam malo uhvatio prilike da pišem dok mi se golema količina podataka polako pretače u virtualne sfere. Šmrćem, bit će od alergije, po prvi put u životu prolazim te muke. Zaključio sam na nikako ne može biti prehlada, peku me pluča, nos začepljen, kišem. Odjednom shvaćam sve one muke mojih prijatelja koji su kihali u proljeće, suzili, šmrcali...

Od zadnjeg posta nije se puno promijenilo osim što sada glancom blistau naši parketi, ma ko novi. Od tog sjaja jedino što ne valja su gadna isparavanja od kojeg ti se ljulja i vrti i povrača i mori te glavobolja. Ponovo je došlo sve na svoje mjesto desetak dana nakon što je cijeli stan bio u potpunom rasulu.

Što se posla tiče, tu na žalost nema dobrih vijesti. Kako sam obećao da će to sve ostati u krugu najbližih suradnika ne bi ovdje iznosio detalje, al otprilike radi se o najperfidnijem opstruiranju rada mog prijatelja. Na rubu je da sve ode u vražju materinu, eto toliko. No ukoliko dobijem zeleno svjetlo, znat će se i to, al prvo u Feralu.

Došlo je toplo vrijeme, Faki se približava, navikavam se na Ivorovu obitelj u komšiluku i njihov novi stan. Jučer smo bili u kvartovskom parku, Ulika je vrajža, stalno nešto smišlja, kombinira, gnjavi.

Kako moram dadiljat brata (17 god. ne pitajte ništa, moja stara je to) sad par dana živim u gradu, dovršavam neke poslove, skidam kile natučene uskršnjim prežderavanjem & lijenčarenjem.

Ganulo me čitanje epitafa Račanu na 101, to će sad biti vijest sljedećih dana. Skužio sam da mi se opako radi neki art, dosta mi je ovog kapitalizma, ovo je vapaj, upomoć. Znam zasigurno da želim vidjeti svijeta, upoznati ljudi, napasati se životne energije. Gitara skuplja prašinu kod Luke, Ivorov bas također. Nacrtao sam neku skicu za fakijev spomenik, Ivor je predložio da radimo svećano otkrivanje tog spomenika kao muzičko scenski događaj, a meni je muka od pomisli koliko ću morati kombinacija, natezanja i ina sranja podnositi da bi se u to aktivno uključio.

Stari zove učestalo, pojavila se priča u regionalu koja dobro ocrtava do koje mjere je on u iluziji. Dok mi svaki puta priča kako je divno, krasno i kako se ponovno osniva Leonardo, Fric koji mu je, kao, sklon iz njegovih euforičnih naklapanja iščitava još jednu šalu na tragu one iz vremena predsjedničke kandidature.

Zašto o zašto mi nestaju postovi?

2007-03-24T12:44:00.000+01:00

Ponekad se pitam je li dobro biti preotvoren i iznositi sve što se događa pogotovo ako se radi o poslovima kojima se bavim pa to može netko pročitati, informacija može procuriti i eto ti sranja. Od sad su svi postovi koji se tiču Animafesta adacta, nakon što sortiram informacije i kad uglavim neke dogovore dalje se nastavlja priča. Samo u kratko, čisto podgrijavanja radi, ima puno govana koja će na posljetku isplivati, a nadam se i nestati iz Animafesta. Jedno sam siguran, govna ne kreiram ja tako da se u svrhu sanitetskog inspektora proglašavam čistačem govana jer mi je već pun k... nekih 'prepametnih' ljudi koji se laktare i ne prezaju ni pred čim da igraju prljavo.

Da odgovorim na pitanje iz naslova još i to kako postovi ne nestaju već ih ja ne objavljujem. Čak i oni koji su nestali stoje tu u draftu i čekaju bolji trenutak da ih se objavi.

Oja noja jooooj!

2007-03-19T17:52:00.000+01:00

Opet malo o poslu. Cijeli dan prolazi u nekom povećavanju sličica u Fotošopu, neki ogromni formati za Muzički Biennale Zagreb, govorim o stvarima koje su u nekim varijantama velike po 13m i svaka intervencija uključuje desetominutno snimanje na disk i to je tako prokleto iritantno da ne mogu shvatiti kako su nekad to bez svih ovih Macintosh divota uspjeli izdržavati. Mogu samo pretpostaviti. Vjerojatno je ono što ja sada radim sam radilo nekoliko ljudi, od reprofotografa, do osvjetljivača filma, do slovorezača, a moj posao je bio takoreći gospodski, za crtaćim stolom, sa ravnalima, krivljuljarima precizno iscrtavanje projekta, upisivanja slova, joj, da, lettraset, zaboravio sam, to je bio pain in the ass, popizditis i slično, ma, bolji su kompjuteri. Da nije kompjutera, ja vjerojatno ne bi niti završio u dizajnu. Sjećam se Atarija, kad sam otkrio da tamo postoji neki program za DTP bio sam u 7. nebu. Slagao sam odmah neke svoje novine i zamišljao da sam neki važan urednik Draško Tribunea, smišljao tračeve iz zgrade, škole ili Monte Zara. Lijepo je bilo biti klinac, bez ozbiljnih obaveza, pritiska, sranja i ponekad zavidim Matiji kad ga vidim kako se zaneseno igra, oblači u kostime, koristi rekvizite. (Kao na priloženoj slici)

Što ima, što se događa? Eto, riknuo auto u subotu, Ivor se preselio na Travoltino u petak, zafeštalo se opako sa štok kolom. Prvo fešta. Počela je dosta rano, već u 6, to je otprilike vrijeme kad sam došao u kvart, i odmah smo udrili po duvki, pivama i slično. Ovo je bila jedinstvena prilika, I&I su se riješili djece i morali su prespavati jer već sutradan je predviđeno rušenje u smjeru adaptacije stana. Ivor i Iva su se bome omastili. Dobili su veći stan od nas za malo veće pare, u stan je uloženo u drvenariju i neke sitnice koje mi tek moramo ugraditi i financijski se upropastiti zauvijek. Njima to financira Ivin stari, a nama je financirao nitko, odnosno, pomogla je moja mama s lovom koju je isto tako dala i Ivoru za auto, a nama je dala za centralno i tako to. U svakom slučaju mi smo u odnosu na njih pušiona. Al ja sam za razliku od Barbi odlučio da se time ne opterećujem. I odlučio sam zafeštati i biti sretan što mi je burke u komšiluku. Fešta je potrajala do 5 ujutro, ja sam u međuvremenu bio doma, pa došli Igor i Sadžbajn, zarakijalo, pa onda opet kod Ivora, zaštokolilo. I nevjerojatno, al uzeo sam u nekom trenu gitaru, samoinicijativno, i zasvirao. Drugo jutro, auuuuffff, glava, mamaaaaa! Jedva sam se digao oko pola jedan, nakon što me Barbi ujutro ispičkarala, u zadnje vrijeme to stalno radi, i pridružio se njima na Jarunu. Auto je vozio. Tamo smo se nešto motali, naguravali, smješkali mojoj staroj. Neven i Tiki bili su u još gorem stanju od mene, njih su Matijevići naprosto ujutro istresli na ulicu jer radnici dolaze i to, jelte. Krenusmo na ponikve na ručak. Auto je vozio. Usporavamo kako dolazimo na sve veću visinu. Mislim, normalno. Gazim po gasu. Shvaćam da treća više ne vuče. Prelazim u drugu. Ne vuče ni ona. Prva? Jedva nekako dođoh do djela gdje ga mogu kao parkirati. Auto nije vozio. Gazim po gasu, ništa, smrad plastike, fuj. Barbi paničari, klasika. Parkiram auto nekako na rikverc, ma ne ide ni rikverc, al nekako motam, koristim gravitaciju, pa bum u grmlje. Al njuška još viri. Šta ćemo? Aj guraj, a ko će Matiju? Nek se pazi, ta nije idiot. Matija, nemoj na cestu. Štima? Nda, čuje se iza dude. Neki biciklisti, ajmo sad, hooooruk, hooooooruk evoga! Imaš ti svoj mobitel? Nemam. Moj je zablokiran. Šta ćemo sad? Kurac ćemo. Eto tako.

U nekom momentu ipak dolazi poznati golf našeg dragog Galinac/Grbac para. Idemo na jelo, super nam je, mamuramo, jedemo kiseli kupus, krmetinu, pušimo, prduckamo, zajebavamo se. Odvajamo se, Zenšloseri voze Barbi i Mateka, a mi mamurni mačići na šlepanje ranjenog Punta. Sjeo sam u auto, izgurali me dio i onda slobodnim padom do Gajnica. Bilo je super. Al onda su počela sranja. Prvo smo mozgali gdje ćemo spojiti aute, onda slijedi scena guranja preko poprilično zajebanog raskršća gdje umjesto da te uviđavno sačekaju trube i mašu šakom i obilaze. Ležero kao da smo to radili već tristo puta odmotavamo kabel, kuka na golfa i onda, šta? Nema kuke. Kako nema kuke? Neven gura prst u neku rupicu do branika, ništa, samo ova rupa. Moramo nazvati nekoga, Tihana imaš mobitel? Da, ali prazan je. Moj je zablokiran. Ti Neno? Nemam. Kurac ćemo! Eto tako. Konačno nalazimo nekog dragog čovjeka koji je doduše izgledao malo nenormalno, sav znojav u kosi a na bradi mu je visila bijela žvala, tako da je djelovao groteskno, spoj potpune raskalašenosti i mirne pristojne spike. Ponudio je da s njegovog mobitela nazovem HAK e pa da bi saznali kako šlepanje nije moguće ukoliko pored vozila ne stoji vlasnik, a u ovom slučaju to je Barbara koja je, pogađate, već bila doma. Ništa, nerado ostavljam svojeg bordo mezimca i u do Travoltinog gdje okrećem neke brojeve telefona. Prvi na pameti je bio naravno Luka, također ponosni vlasnik punta koji nam je otkrio da kuka postoji, al ona se šarafi u tu rupu. Ima on kuku, donijet će. Nakon čekanja odosmo mi po auto. Kako je Luka profesionalni vozač, prepustim ja njemu auto. Vozimo se 10 metara, kuka ispada iz Punta. Tragikomična scena Tihane kako izlazi iz auta, diže kuku s poda, a Neno stane na gas od golfa (nisam siguran je li namjerno ili slučajno), pa Tihana trči držeći kuku i sajlu po cesti za golfom i urla, eeeej, eeeej! Kusturica i Monthy Python.

Uglavnom, auto je sad doma, a ja moram da radim, pa dosta više pizdarija. Danas sam naumio pogledati Ljepoticu dana od Bunuela u Tuškancu, (što je upravo propalo jerbo se Barbi smrzla pa rađe hoće na drogu i crnjake kod Mire) Matek otišao s bakom Jacom za Slavoniju na tjedan dana. Al će se napokisnut, krenulo je neko vlažno memlavo vrijeme, sad sam bio na deset minuta vani i hlaće već mokre, kišo, kišo, te nabijem! Oj! Još samo majicu za Frku da riješim, zapržim kolegici cd da se ikde sutra ujutro peglati ss klijentima pa odo i ja kod... Mire? Ili na kurve? Išao bi, da imam s kime, ne da mi se sam, nekako. Bit će Mira, ipak. Josipeeee? Spašavaj!

Layout

2007-03-14T07:48:00.000+01:00

Zlobnici će primijeti da se ovaj layout ne razlikuje od starog, al griješe. Na ovo sam potrošio brat bratu tri sata jutros nakon što sam cijelu noć imao noćne more gdje me zli Zima ganja po nekim masovnim događanjima, u kombinaciji s tatom Zoranom koji me nešto gnjavi i šikanira. Detalje ne znam nemojte me pitati. I da, trik s čačkalicom nije uspio, skoro sam si oko iskopao, kasnije se Matija na to ubo, ma loša ideja, u svakom slučaju.

Najviše sam vremena potrošio na ponovno iscrtavanje znaka i pozicioniranje istog, sređivanje detalja, ubacivanje trećeg stupca. Malo sam sredio blokove vijesti, sad su kraće, jasnije je da treba kliknuti na dalje pa da se čita ostatak vijesti, Mirnina sugestija. Sad još čekam i nadam se da će Mirnino rješenje biti vau, a da će moje proći. Ono što me ipresioniralo je hrpa ideja koje sam imao dok sam bio u bunilu polusna, a kad sam sjeo za kompjuter sve je isparilo u vidu magle. Ostaje još FRKA koju moram zažbukati danas da ga j....

Ljuti popizditis Zimaitis

2007-03-13T17:18:00.000+01:00

Lijepo je Mirna rekla, stao sam mu na rep. On je ranjena zijer. Spomenuo sam mu zabranjenu riječ. Brending. Uuuuuuuu! Uglavnom. Mirna i ja smo potrošili jedan cijeli dan praktički nizašta. Al nema veze. Idemo dalje. Web layout. Plakat Frka. Što ćemo prvo. A? A? Izgleda da ću oboje raditi večeras. Hrpa kahve, crnog čaja i ljudi, ako neko ima neku ideju kako još ostati budan i što se može popiti pa ti guzica poludi od entuzijazma dobrodošli s prijedlozima. Kad popizdim, javim se opet. Ništa vam sigurno nije jasno, al meni je pa pitajte.

Komentari? Da ili ne?

2007-03-11T11:17:00.000+01:00

Komentiranje u Blogovima na neki način održava živost komunikacije i održava medij i samim time ga čini naprednijim. Ja bi volio znati tko se ovdje pojavljuje i tko čita i jedini način je da to vidim je putem komentara. Evo neki dan sam čuo od Dolores preko Mirne da ogovaram Mirnu na blogu. Slatko sam se nasmijao kad mi je to Mirna ispričala pa smo skupa otvorili sporni post gdje je ona zaključila kako je ipak ne ogovaram, dobro, u onoj svojoj žurbi zabrijao sam da je njen stol bijel, al drugo je sve živa istina. To je baš zanimljivo, znači, čita me Dolore, onda vjerojatno i Nikola, osim ako poput Barbi i mene nisu u totalno različitim filmovima, čita me Boro, naravno, Sven, a i svi potencijalno revno zainteresirani preko HC-a jer u mom profilu ima link na Travoltino, i tu i tamo neki zalutali prolaznik koji možda niti ne razumije engleski. Znam i to jer sam jednom brisao neki spam na engleskom. Dakle?

Glup mi je ovaj vapaj za pažnjom, jer to se može samo tako protumačiti, al svejedno, blog je tu. Služi da se izrazim, da se pitam, da razmišljam na glas, da se kurčim, da ogovaram. O fenomenologiji bloga dosta je napisano i ne, neću biti jedan od onih seronja koji piše 90% o tome kako su blogovi super. Tako da ako hoćete komentirajte, ako ne, ne.

Matija i Barbara su išli na Miffi koja mi ovako pregledom na stranicu djeluje zgodno osim što me plaši ono 1 i po za uzrast pa da Matek ne poludi od dosade. Matek je postao ful zabavan. Sad govori malo i engleski i vjerujem da će ako ga upišemo u vrtiću brzo savladati. Ima nevjerojatnu volju, sluša pa ponavlja dosta vjerno iz crtića koje imamo samo na engleskom. Ja sam se, naivno, nadao da će tako biti i s japanskim. Oni su na predstavi, a ja lagano kuliram prije druge ture anima web dizajnjebancije fest.

Odvojiti prezentaciju od sadržaja. Na to se svodi moderni web dizajn. Kad se jednom usvoji taj princip, počinješ što svijesno, a što nesvijesno drugačije gledati na web. Evo recimo, stilovi. Imam neki dodatak za Firefox koji ti omogućuje da u trenutku isljučiš ili uključiš stil. Počeo sam to raditi stalno. Dođem negdje, svidi mi se stranica, instiktivno pritišćem CTRL+SHIFT+S nekoliko puta i radim de facto pali gasi stil. Inspirira me kako su ljudi organizirali informacije pomoću strukturiranih tagova (HTML) koji služe samo da tekstu daju značenje i onda kako je inteligentno to prezentirano pomoću stilova CSS jer oni sadržaju daju izgled. Mogao bi tu puno lijepih primjera navoditi al eto, bit ću zločest pa ću početi s najnovijim, pogrešnim pristupom. Riječ je o stranicama Fakija. Naprosto ne mogu vjerovati da je autor ručno ubacivao sve one tagove koji služe prezentaciji tipa FONT, pa BACKGROUND-COLOR itd. u strukturu već je to za njega učinio očito loše podešen program za izradu web stranica koji radi po principu WYSWYG i dok jedno vidiš, izgleda ti divno, u pozadini se događa grozota, pojavljuju se tagovi koji bacaju u vodu sve pokušaje da se pojaviš suvislo u tražilici, upropaštavaju mogućnost prikazivanja na drugim medijima tipa Mobitel, čitač za sljepe, itd. Ukratko kad pritisnem na Faki spomenutu kombinaciju tipki dobijem: ništa. Sve isto kao i prije, tvrdo, nepromijenjeno. Možda cjepidlačim, al kao primjer mislim da vrijedi. Toliko za sada, wiše o web dizajnu i problemima istog drugi put na konkretnim primjerima animafesta.

Vešnja črna beškont!

2007-03-10T11:16:00.000+01:00

Ovo smo jučer gledali kod prijatelja i izmamilo je smijeh i naravno, suze. Sven, probaj svojim američkim kolegama objasniti o čemu se radi :) :)

Još jedna poslastica za ljubitelje Dušana Petričića i njegove "Još nam samo Ale fale" pa stihovima Ljubivoja Ršumovića. Špica emisije poletarac. Koliko je to nevjerojatno sviježe i invetivno u odnosu na današnji dječiji program. Još uvijek me kopka zamisao da složim jednu dječiju emisiju koja bi bila:

originalna
korisna
zabavna
lucidna
jednostavna za izvesti

To će vjerojatno pričekati da se malo skupimo (mislim na Luku, Svena, Ivora, Borisa, Nikolu, Ivu D. i ...?). Nenasilni televizijski aktivizam koji polako educira djecu o stvarima o kojima sanjamo da bi morale biti normalna pojava u našem društvu. Ako neko ima neku ideju u par rečenica, postaj ovdje u komentarima. Zato bi nam trebala kolaborativna onlajn zajednica, nešto kao onaj wiki, al intuitivnije. Mislim da je onaj wiki bio suuper, al da još pati od nekih neintuitivnoh fora oko uređivanja što odbija neke. Al mislim da je vrijeme da to svi prevaziđemo i da se wikiopismenimo, zar ne? I da, isključio sam komentiranje svih koji nisu na bloggeru, al sada to vraćam jer sam skužio da ljudi naprosto ne žele možda biti na bloggeru a spamove ću uklanjati ručno, dok ne poludim pa opet isključim. Sad se, dakle, može slobodno komentirati, a mislim da su komentatari ono što blog razlikuje od osobnih web stranica, a ja neću da ovaj blog to bude. Dakle, dječija emisija, nostalgija, suradnja preko interneta su teme o kojima bi želio vidjeti komentare.

Dizajn, noć, svi spavaju, ja radim...

2007-03-06T00:14:00.000+01:00

Malo sam radio na Frci, uočio sam svoju vječitu potrebu da se izvlačim i kako bi trebao malo više potezati, raditi,razrađivati, razmišljati, kombinirati, umjesto da na prvu ruku odvalim i gotovo. S Frkom je frka :) Kontakt iz Frke, izvjesni Ljubo, nije bio zadovoljan sa sadašnjim layoutom niti slovima pa sam ga odlučio zajebati - napraviti još bolji! Ovo je po mome mišljenju znatno bolje od onog dole, prvo zbog formata pa onda zbog, istina, zanimljivije tipografije, a i zbog bolje obrade fotke.

Preuzeo sam od Mirne neko izrezivanje fotografija kako bi joj dao vremena da malo razmisli o Animafestu, do sutra, he, he. Idem se sad baciti na to, a onda, ako ostanre snage, varijanta frke sa siluetom/sjenom.

Sanjarenje ludom nerviranje

2007-03-05T17:31:00.000+01:00

Dok sam još trljao oči nakon što me probudilo zvono melodije Posljednjeg valcera od The Banda u 5 ujutro ustanovio sam da mi se ne pije kava al nekako po automatizmu već sam zagrijao vodu i krenuo miješati Jacobs, šećer, vodu i mlijeko u mješavinu koju rado srknem nekoliko puta dnevno. Sad kad ovo pišem uviđam kako će me to na kraju dovesti do čira, slabokrvnosti, hiperaktivnosti ili nešto teže al tako je to. Jučer se vodila žustra rasprava između Barbare i mene koja je rezultirala time da ne idemo u NY pa mi je još malo u želucu tinjala bol od sinoćnje sekiracije. Sjeo sam za kompjuter, malo odsurfao u potrazi za fontovima i uhvatilo me strahovito spavanje. Možda sam postao toliko imun na kavu da sad ima obrnuti učinak. Legao sam još malo, bilo je oko 6:30 kad je Matek odlučio izaći iz kreveta i tjerao me da mu idem u auto po neku krpu u koju se on oblači i glumi Grozdanu , zlu vilu iz Trnoružice, i malo pomalo opet ja ustao, sjeo za kompjuter, složio još jednu kavu i kakvu takvu varijantu, nije ništa impresivno, al meni se sviđa. Mora to još malo da se safta, poslao sam već organizatorima pa da vidim što će reći. Već je problematično to što im se ne sviđa font, odnosno, tom jednom liku se ne sviđa font, onako, nije baš zvučao oduševljen sad kad smo se čuli. Odjednom, kao za vraga, rikne mreža. Potpuno i neočekivano. Gledam u modem, pa probavam telefon i lagano gubim živce kad shvatim da niti telefon nema signala, pa probavam drugi kabel i ništa. U sljedećem trenutku već urlam na telefonski kabel, Matija iza mene zaprepašteno gleda (oko pola 8 ujutro, čisto da se zna) pita me na koga se ljutim a ja "Na kabel u pizdu materinu!". Nisam bio primjeren otac jutros. Nisam i jebiga. Bilo mi je krivo poslije i samo se nadam da se neće ispuniti Barbarine najcrnije slutnje, da će on to usvojiti kao najnormalnije ponašanje i isto tako urlati u vrtiću, školi i tako dalje. Tako, s gorčinom u želucu krećem na posao, prvo do vrtića gdje ostavljam Matiju teti Jadranki, (Matek, dobili smo nove lopate, veeelikeee, za pijesak,...) pa u Bus. Razmišljao sam o jučerašnjem snimanju na ADU, NosFRKAtu.

Ti mladi studenti stvarno imaju energije. Sredili su glumca Luku da izgleda ćelavo, s noktima i zastrašujuće, Matija se ustrtario kad ga je vidio, odmah je ušutio i uspuzio mi iza hlača. Pripremao sam ga na to cijelim putem, ali očito ne dovoljno. Oni su to sve profesionalno odradili, tamo ih uče toj formi rada i komunikacije, svi su uviđavni jedni prema drugima, poštuje se hijerarhija, osnovne komunikacijske vještine svode se na efikasan rad i povremene konzultacije. Nadam se da ih moj dizajn neće razočarati iako, ja mislim da oni ne vide razliku između solidnog i odličnog dizajna, a ovo je već solidno. Da bi bilo odlično, moram još malo na tome raditi.

Jutros sam bio mrežni higijeničar koji spašava firmu na umoru. Nikome nije radila mreža, što je paradoksalno i znakovito, s obzirom da sam svježi nervni slom imao upravo na tu temu. Dolazim sa pristojnim zakašnjenjem od pola sata, al nitko se ne ljuti, u očima molećivo upomoć, nema mreže. Prvo što sam napravio je zdravo seljački ugasio pa upalio uređaj koji se zove airport, nakon što sam brzinskim pregledom ustanovio da su problematični jedino kompjuteri koji ga koriste. To nije riješilo problem pa sam ipak nazvao u firmu za održavanje, tip nije imao ništa pametno za reći nego restartaj kompjutere, no to mi se činilo preglupim pa sam ipak na svakom kompjuteru ručno isključio i uključio airport i to je spasilo stvar. Sad me svi gledaju ko heroja, čupavoga, bradatog i povremeno neurotičnog, ali ipak heroja. Odlazim ponosno u kuhinju i pravim si treću kavu!!! Čujem se s Barbi koja si je danas uzela u zadatak da preda papire na gruntovnicu i duboko joj se ispričavam za svoje jutarnje ponašanje. Ona se isto malo iskulirala, mora da je pere PMS, nešto mi je napeta danas a pogotovo jučer navečer. Jučer kad smo u sred noći urlali jedan na drugog, ja o tome kako ona ne može shvatiti pod kojim pritiskom radim svaki dan, a ona o tome kako je stalno uvjerena da ću nešto zajebati i ponovo dobiti otkaz. Uzrok svađe je zapravo to što ja mislim potrošiti lovu na kompjuter, a ona je možda htjela nešto drugo. Htjela je i ona ići u Ameriku al je shvatila da se slobodni dani neće podudarati sa našim mogućnostima, njenom mamom koja bi trebala čuvati Matiju dok smo mi preko bare, naravno parama i tako to. Ja sam joj izložio iako mene isto strahovito nervira što ne možemo do NY pogotovo sad dok je Sven tamo, da je kupovina kompjutera investicija a odlazak u NY razbacivanje, naprosto, da zarađujemo svaki po 100.000,00 kn godišnje što bi bio ekvivalent plaći oko 9.000 kn onda bi se mogli i "rasipati", kad jednom dođeš do tog iznosa teško ga onda izgubiš, moja procjena. Al kako smo sada ja na 5000 od čega će 2000 svaki mjesec na kredit, a ona nestalan posao za mafijašku firmu koja je može u svakom trenutku odjebati, kao što već je, neplaćeni godišnji, prijava nula bodova a moguće da niti porez ne plaćaju, u svakom slučaju, nije za rasipanje. Imamo realne troškove i kad bi si sad dali lufta, pritislo bi nas to kad tad, mrzim to, al tako je. Ostaje samo rad rad rad i samo rad!!! Na kraju urlanja i sipanja bjesova s moje strane i njenog povlačenja ipak smo se našli na tome. Mora da je iz nas sukljala frustracija što nemamo više love a radimo oboje kao konji. Što moramo odustati od izleta kojem smo se toliko oboje veselili. Što moramo ismajmunirati oko 2,300 € za Mac Book Pro, komad metala koji Barbara nema šanse da misli da vrijedi. Da barem živimo u Matijinom svijetu pa bi dobra vila mahnula, mi bi se prošetali desetak dana po Manhatnu, odnijeli kući MacBookPro, ušli u novi sređeni stan od 150 kvadrata s ogromnom terasom na vrhu zgrade i malim bazenom za bakanalije.

Dan se nastavljao s Muzičkim Bienallom Zagreb i njihovim katalogom. Kolegici sam malo pokušavao uletiti ali ima toliko nerazjašnjenih momenata da je ona na kraju, kao, odustala da ja to radim, kompliciranije je svako malo objašnjavati nego sjesti i napraviti, moram priznati da je razumijem. Frknuli smo nekoliko rješenja za konferenciju Infoarene, je nazvala šefica. Prvo je sa svim curama službeno a onda je onako sa mnom prijateljski počaskala, moram reći da mi je godila ta pažnja i njena potreba da mi se malo izjada. Dobra je ona žena, takve se teško nalaze i tu imam stvarno sreće.

U neka doba zovnuo sam Barbi da vidim di je, ispalo je da je blizu Sizisa pa me pozvala da sjednemo, zamislite, u MacDonalds, uzeli smo neko sranje za jesti i neku kavu i cijelo vrijeme se paranoično osvrtali ne bi li naišla Sanjica. Ne vidim gušt u tome, ne zbog Sanjice, iskreno mi se gadi, al Barbari ne toliko pa sam popustio, a bilo je i sunce tako jako da si mogao komotno jaknu odložiti, na otvorenom. Došlo je proljeće. Sad će uskoro i hormoni poludjeti, treba se čuvati, ja posebno. Neki kažu da s godinama adolescencija i seksualno ludiranje prestaje, postaje lakše, ne vjerujem u to. Postaje sve teže. Samo mi postajemo mudriji pa to ne pokazujemo toliko.

Aj, upali crtić!

2007-03-03T10:36:00.000+01:00

Divno jutro,

Dobro jutro, kaže Matija, aj mi upali crtić, Drale, aj mu upali Žutokljunca, televizor, pali, grijanje, pjačaj, teturam, legao sam u po pet. Zašto? E pa, gledo televiziju. Znam, glupo, al tako je nekako počelo veče, čuo sam se s Mirnom koja je otkazala sastanak, nisam bio na to posve spreman, što hoće reći, nisam imao back up plan kako da ispunim vrijeme korisno. Dobro, čitanje priče, kupanje Matije, igra, pa opet priča. Morao sam ga više puta opominjati da me ne prekida s nekim divljim upadicama, to zna raditi ponekad kad mu je fora, ono, urla, pa ubacuje neka pitanja al koja nemaju veze i tako. Nakon uspavljivanja (da, još uvijek ga uspavljujemo) slijedilo je "Ubojstva u Midsummeru", inače super serija no jučer trapava, neuspio pokušaj da se uvede malo dramatičniji ritam s elementima suspensa koji tom formatu ne paše. Baš sam neki dan razmišljao što me točno u toj seriji privlači. To je bez sumnje šarm inspektora Barnabeya i njegova nevjerojatna blagost. Da li je to glumac ili tekst teško je reći, ali s toliko pažnje i blagosti tretira svoje osumnjičenike, žrtve, svjedoke i to vrlo uvjerljivo da te naprosto začara njegova karizma. U ovoj epizodi postojao je lik koji hoće ubiti svoju suprugu, i sve je bilo jasno na početku osim samog motiva, tako da se suspense postizao sa sve gušćim nizanjem prizora raznih oblika zlostavljanja, poput drogiranja, ograničavanja kretanja jadne supruge dok Barnabey, njegova obitelj i pomoćnik opušteno istražuju dva umorstva između ostalog tako da je mrtvozornik na večeri kod inspektora i objašnjava detalje iz obdukcije a žena od mrtvozornika, gradska liječnica, pristaje da se raspita o ženi koju smo prethodno vidjeli kao žrtvu. U tom kontrastu jezivog maltretiranja i ležernog ćaskanja mi čekamo kao na iglama kad će dobri inspektor raskrinkati zlostavljača i to se događa u hičkokovskoj maniri na samom vrhuncu pri pokušaju ženinog ubojstva. Provlači se u priči i revni zborovođa koji pred kraj naprasno nestane i samo možemo nagađati gdje je, dakle otvoreni kraj, ali premisteriozan i po meni nedorađen, ostaje visiti u zraku jer naprosto u samom tekstu nije bilo dovoljno mjesta da ga se razradi kao lika. U svakom slučaju, nije najbolja epizoda Umorstva koju sam gledao.

Nakon Barbnabeya Barbi odlazi spavati, a ja ostajem gledati Brithish Awards, onako, fora manifestacija s brutalnim otkačenim voditeljem i hrpom frikova iz britanske rock scene. Prebacio sam se na surfanje, još uvijek se bavim proučavanjem XHTML i layoutima u CSS-u, dakle, web developement, i to me odvelo do brojnih iskustava po netu, zanio se dok nije idiotska muzika na HRT-u pokazala kako je kraj programa, pa na RTL a onda, iznenađenje, Profesionalac Dušana Kovačevića. Osrednji film, al solidan dramski tekst, iz čiste želje da ne propustim kraj ili možda još neku poantu, jer, u stvari, nema je, probdio sam do preko 4 i po ujutro. Što objašnjava moju sadašnju nadrkanost i potrebu da se ispucam u ovom tekstu, stoga izvinite, al ionako ovaj BLOG ne radim zato da bi bio zabavan već da se priklonim trendu narodnih masa pa da u kafani pripit nekom nadobudnom komadu s Filozofskog objašnjavam: "Blogovi su stvar budućnosti, znaš, i ja imam blog..."

Kroz memljivo buđenje popraćeno velikom vlagom u zraku porazgovarao sam s Mirnom koja nikako i nigdje ne može koristiti blagodati Google servisa. Ili su joj doma isključene neke opcije u Exploreru ili koristi browser na Mac-u koji to ne podržava. Vidim da još nije došlo vrijeme online alata za suradnju, al bit će, to jedva čekam. Dobro bi nam došao neki wiki kao na jedinstvu da ga koristimo. Iz sanjarenja me prene smotak pokrivača na susjednom krevetu jer ja tu noć nisam proveo u svom iz razloga koje neću sad ovdje navoditi i shvatim da je rečeni smotak Barbara koja se izležava, kuje planove bez mene, pa kad mi ih izloži se čudi da imam brdo pitanja zbog kojih me optužuje da kompliciram.

Nakon što smo odbacili s gnušanjem ideju koja nam se na večer učinila genijalnom, da odemo na Sljeme, ili točnije, na Ponikve, dom Glavica, isti onaj gdje ssmo se prije 4 godine i 4 mjeseca vjenčali na bučnom spektaklu s rasplesanim hipicima i nesvjesnim kumom, prionuli smo u kovanje dnevnog plana i to sa značajnim uporištem u hrani. Hrana se opet po dobrom starom obićaju pokazala najosnovnijom potrebom i pokretačem svih ljudskih htijenja i zbivanja. (osim, naravno, seksa, al to je u mojem kontekstu neoprezno i neprimjereno, pa zato stajem s tim odmah!)

Krenuli smo put "Srbina", gostionice/ pečenjare/ birtije, teško je to definirati, al po nekoliko preporuka - super. I zbilja, tamo je oko dva bilo tijesno i gotovo nemoguće doći do stola. Nama je išlo u prilog što nas je bilo dvoje i po. Nakon 45 minuta eto ti nas, krkamo se mesom, ćevapima, pljeskavicom, šopskim salatama i zapečenim grahom, gozba, šta da ti velim. Onako se fino kajmak topi na vrućoj pljeskavici, daje onaj kiselkasto mliječni ton, šopska klizi, a onaj grah malo preoštar al ok, makar više za mamurkuk. Mora se tamo otići mamuran, samo za sve one koji su možda namjeravali, malo upozorenje: nedjeljom svakako doći prije dva ili možda prije jedan, u tri je gotovo, ne primaju narudžbe. Boli ih k...c. Dio tih ćevapa spremili smo za kasnije što se pokazalo korisno te večeri.

Super epizoda kod Zenive gdje se uz nonšalantno usmjeravanje djece, Eme i Matije, i Beti, ako ćemo pravo, uspjelo pričati i o politici i o životnim planovima kao i o nekim neobaveznim trenucima od naših prijatelja/poznanika. Kad smo stigli kod Zenšlosera, (tako su mi se potpisali u knjizi, maj ke mi...) ja sam napravio đir s Matekom i tu je on zajašio lokomotivu u parku kad me nazvala Iva Dragan. Nju sam, naime, to jutro pokušavao dobiti, a nisam, i eto je sad, zove nas da dođemo i vidimo malu Bugu, kao i Tiki i Neno će. Kasnije smo se kojih sat dva opuštali uz Ivu, pa Branka i uz djecu naravno. Barbi odmah otrča do Super konzuma, ne može ona, bosanka, praznih ruku, skoro me otjerala u King Cross, srećom, nije.

Kod Ive, novopečene majke, je pala kafica, ćaskanje, i zajebancija. Matija je u jednom trenu navukao neki perverzni rozi kompletić i cipele na štikle, roze, sa svjetlucavim šljokicama koje se prosipaju po podu kuhinje. U momentu mi je zabljesnula slika kad u toku jedne probe pripaljujem joint, dodajem ga Svenu kojeg hvata opaka temperatura, sve oko tog istog stola za kojim smo sad sjedili. Buga ima gustu crnu kosu i kad sam se dobro zagledao u njeno sitno lice vidio sam puno toga od Ive, čeljust, usne, za oči je prerano, al nešto mi govori da će biti ista Iva. (bolje da me Kiki ne čuje...) Ranije spomenuti ćevapi ovom su prilikom završili u čeljustima Tiki i Nenota, pa su njih dvoje kasnije s Barbi otišli do Zagreb doxa.

Malo prije su otišli i zadnji gosti večeras, Sabine, Laske i Sale nakon par pljugica i vesele rasprave o američkoj politici za vrijeme WW2, dobro, ne baš vesele, ako razumijete, al bilo je dosta živo, a začudo, ne i naporno, zato kažem veselo. Oni su svi došli dok sam ovo pisao tako da mi je još presvježe njihovo prisustvo, kasno je, a i ponavljam se. Tako da ovo svršavam sa željom da neću i danas zarondati. Doći će i sutra:

Divno jutro

Intenzivno druženje s Mirnom

2007-03-01T07:52:00.000+01:00

Došao sam s posla oko 6, dobro, mogao sam i ranije, al opet se nešto na kraju zapetljalo, pa sam ostao u Sizisu malo duže. Matija je poludio za Snjeguljicom, mama mu je kupila knjigu iz serije Disney classics pa sam ja morao čitati uz songove i dramatične momente. Problem je jedino što je tako glupo napisano da kad mu čitam se osjećam pomalo idijotski pa sam prinuđen interpretirati iz glave. To mi dođe kao svojevrsna stilska vježba. On je, naravno, bio kraljica.

Uopće ne kužim zašto su mu toliko fascinantni negativni likovi, ili ponekad čak inferiorni. Evo recimo, u Petar panu on nije Petar. Ponekad Kuka al uglavnom Smee. Ne kužim što vidi u tom Smeeju. Ja se sjećam da sam gledajući onu poznatu Disneyevu knjigu u 4 toma, (mislim, plava, zelena, crvena i narančasta knjiga) uvijek mi je taj Smee bio bezveze, neki debeljuco sa debelim stopalima, crven, uspuhan. Prema Kuki sam osjećao strahopoštovanje iako sam kasnije gledajući crtić, a to je bilo puno kasnije jer u ono vrijeme nije bilo torrenta, DVD-a ko danas, shvatio da je Kuka zapravo komičan lik, al sad sam se malo udaljio, o Kuki drugi put.

Završili smo igru, ja sam ga obukao kao kraljicu, napravio sam mu neki okovratnik koji mu je ispadao, imao je plavu kartonsku krunu, dakle, kolorit nije odgovarao originalu. A kad sam mu pričao priču svidjela mu se scena s patuljcima kako pjevaju Haj hooo (on je Kihavko, "kad dođemo do kućice onda ću - AČIIIH!", kaže.)

Studio Grbac - sastanak

Veliki sastanak je počeo oko 7 i 15. Kako znakovito, kad su nekada u našem djetinstvu bili crtići. Još je neka paralela iskrsnula s asocijacijom na V. kat (petikat - dizajnerski dvojac Grainer & Kropilnak, surađuju sa Žeželjem vrlo izvjesnim autorom plakata)

Sjeli smo za veliki okrugli stol, poprilično sličan onom kakav imamo u Sizisu, to je valjda neka dizajnerska fora, imati ovalni bijeli stol. Tu su počele pljuštati ideje iako je moja zamisao bila da sastanak bude operativan. Al kad je Mirna izvadila neka neupotrebljena rješenja za proslavu nove godine koji su predstavljali maske za oči, pa kad smo shvatili da to mogu biti akreditacije mirna je izgovorila znakovitu:

"Čuj, morat ćemo se mi češće nalaziti, možda bolje svaku večer"

"Do vraga," mislim si, "kako ću sad, Frka, Sutra, Animafest?" a da ne kažem, toga se malo pribojavam, a Sizis? Mislim, Sizis je na prvom mjestu, naravno.

Nakon Sizisa idu redom:

Animafest
Frka
Sutra.HR

Sutra je na kraju liste samo zato što se momci iz Ferala nisu oglasili, a upozorili su me da će to biti tako.

Dakle, slijedi intezivno druženje s Mirnom

Za ljubitelje Wallace i Gromita

2007-02-28T16:04:00.000+01:00

Valjda sam dobro napisao? A?

Osatao sam sam...

2007-02-24T13:47:00.000+01:00

Rad u kući je ponekad sjeban. Pogotovo ako imaš Matiju koji bi se non-stop igrao, i to tako da dovuče poplun koji bi trebao predstavljati krakove hobotnice (Matija kaže - "Meguza"). I naravno, kupi me za sekundu, i ja se s njim valjam po podu, divljam, trčim i vrištim. Inače, vezano za Meguzu, neku večer sam došao malo kasnije doma, onda kad sam se vidio sa Semrom pa se dogodio apdejt posta od tog dana. Danas je Barbari trebalo barem dva sata da se izvuče iz kreveta, prvo se meškoljila pa je malo pila kavu, pa se rastezala, pa je još malo kunjala, mrmljala, protezala se, srkala kafu, listala časopise. Jučer me napila, dobro, to je nepošteno, napio sam se sam, al ipak, ona me poslala po pivo. Slistio sam zaćas noć prije tri pive dok je ona srala novinaru Glorije preko telefona na intervju koji je obavio s "Mladim talentiranim arhitektom-projektantom" autorom skandaloznog projekta na mjestu kina Zagreb, cvijetni trg. Nakon toga cuganja i pušenja bosanskih superlajtova svalili smo se pred televizor. Još uvijek sam mislio kako ću potreban posao obaviti navečer, navuko se pijani san i zadnje što se sjećam je kako mi barbi nudi da će me pokriti, očito sam zaspao. U toku noći, jutra, probudio me sat koji sam onako pijan nadobudno navio i koji sam odjebao. Probudio sam se ipak u 7, pa upalio komp, al onda je ubrzo došao oooon i gledao Haaaajdiiii (strašno imbecilna animacija sa srpskim prevodom i songovima kao da ih pjeva Iva Matijević)i kompletno mi razbio koncentraciju. Neko vrijeme je to funkcioniralo, al kad se srušio Illustrator koji je pri tom uništio mojih zadbnjih sat vremena rada uz psovke Barbi je shvatila da bi se ipak trebala pokrenuti. Oko pola 12 su izašli vani i ostavili me da radim. Eto, sada čekam poziv od Zime da se oglasi u vezi ovog prijedloga pa da krenemo dalje s radom.

Znak koji bi mogao proći

2007-02-24T13:44:00.001+01:00

z6
Originally uploaded by skomdra.

Redizajn znaka Animafesta koji se zimi sviđa i mogao bi proći na viječu. Da čujem komentare.

Animafest web skica

2007-02-24T13:32:00.001+01:00

AniWeb1 Originally uploaded by skomdra.

Ovo je skica weba animafesta kako sam je zamislio. Zima se još nije očitovao, a ovo je pojašnjenje koje sam mu poslao kao dodatak.

Dakle, ja sam stvar pojednostavio, sveo sam priču na 6 osnovnih kategorija koje bi onda bile dodatno razgranate kad čovjek uđe na njih. Vijesti bi se objavljivale s "Tagovima", što predstavlja novi način organiziranja sadržaja prisutan na webu i korisnici kojima se obraćamo vladaju tom funkcijom. Kao što vidiš, pod tagovima desno su popisani neki tagovi koji se povećavaju razmjerno količini vijesti objavljenima pod tim tagom. Mislim da će tako biti vrlo jednostvano svim suradnicima objavljivati sadržaje koji će automatski kad im se dodijeli određeni tag s dogovorenog spiska biti dostupni čitaocima jednim klikom, organizirani, kategorizirani. Tražilica će također biti tag-osjetljiva, odnosno, kad korisnik počne upisivati pojam, polje će automatski nuditi tagove od početnih slova kao spuštajuća lista. (sigurno si to već negdje vidio na webu). Razmišljam da video budu posebne stranice i isto da se sadržaj dodaje posebno... Primijetio si login i passwod, to je za korisničke stranice. Ideja je da ponudimo korisnicima da potpuno prilagode stranice svojim željama i potrebama, kao i forum za dopisivanje i privatne poruke i da mogu dodavati okvire s određenim sadržajem po svom izboru, npr. semafor događanja, video, itd. Mislim da će se tim personaliziranim stranicama stvoriti web zajednica oko animafesta što može postati strašno zgodno za regrutiranje volontera, upoznavanje autora s posjetiocima, razmjenu informacije, itd.

Omanuo već drugi dan.

2007-02-22T09:47:00.001+01:00

Dakle tako. Bio jučer dosljedan svojem planu, ustao se u 4 i obavio neke stvari al to je bilo kratkog daha. Naime, na posao sam došao relativno nadrkan i to nije bilo baš najbolje, al sam ipak izvukao sve obaveze od tog dana. No onda je došla Semra, našli se u buksi, pa kafica, priča, cigareta, onda malo do Ferala, pa pljuga jedna, pa druga, pa cigareta i tako se nakupi otrova u meni. Došao sam doma tek oko 10. Matija sad ima novu foru. Kad me čuje/vidi da dolazim, zaleti se prema meni i zagrli me kao da me nije vidio sto godina. Sviđa mi se to, on je moj mali medvjedić pa skoči, objesi se na mene, hoće da ga nosam. Tako i to večer. Bilo je već dabalo vrijeme za spavanje pa sam da ubrzam to legao s njima u krevet. Matija je bio raspoloižen za igru i svako malo bi se ustao i nešto pitao. Onda je krenuo ovakav razgovor između njega i Barbare:

Matija:
"Mama, a, a, oćeš mi kupiti sutra odjelo od Meguze?"
Mama:
"Ne znam da l' ima, pogledat ću u dučanu."
Matija:
"A može onda, kad mi kupiš, da odmah, ali odmah to doneseš u vrtić pa da ubućem. I onda ću se obući ko meguza i lupati ovako nogom. A znaš zašto ću lupati nogom?"
Mama:
"Zašto?"

Matija:
"Zato što meguze to vole raditi!"

Buahahahaha!!!

Nakon toga nije mi padalo na pamet da idem spavati, uživao sam u naduvannom raspoloženju, digao se jutros u 7!!! Pogađate, ništa od odrađenih obaveza, morao sam se lagano spremati, skupiti Matiju, pa u vrtić. No to moram ispraviti danas popodne. Moram se izvuči iz firme odmah u 5 i doći kući do 5 ipo, biti s Matekom vani do 6 i po pa onda na posao kući. I sutradan opet ispočetka, argh!

Imam sad malo vremena, pa ću nabrzinu prosurfati i spremiti neke linkove, tako da imam neku impresiju dizajna weba za Animafest jer Zima to traži do subote jer na večer ide ča, u Egipat, ako sam dobro razumio. Ostaje nam, meni i Mirni (a bogami i Šloseru) dva tjedna da dotjeramo rješenja i nakon toga je plan da se ide pred viječe kako bi odobrilo mene kao izvođača radova i prihvatilo ponudu te moj put u Annecy.

2007-02-20T12:15:00.000+01:00

Digao sam se jutros u 6 nakon što sam odjebao sat koji me probudio u 4 i uvijek to radim, do vraga, nabrijem se da ću ustati, a onda poslije mislim kako će mi biti dovoljno dva sata i zajebem se. Za bilo šta iole ozbiljno potrebno je 4 sata ozbiljnog rada, minimalno. Bilo bi bolje 6 ili 8 al to je naprosto matematički nemoguće, osim ako se nikad ne bi umarao, prestao s druženjem (tu ubrajam i vlastitu obitelj) i pored osmosatnog radnog vremena da radim u fušu. Potreban je željezan raspored. Da vidimo, uvečer sam u kurcu, uvijek neko natezanje s Matijom, igranje, pričanje priče, dakle, moram se orjentirati na ujutro. Neki recimo raspored:

vrijeme	aktivnost
4:00 - 8:00 (4 sata)	fušanje
8:00 - 18:00 (10 sati)	sizis, matija vrtić, put kući
18:00 - 22:00 (4 sata)	kuća, igranje, hrana, tuširanje, itd.
22:00 - 4:00 (6 sati)	spavanje

Vidjet ćemo koliko ću izdržati taj tempo, naravno, to uključuje da vikendima isključivo odmaram. Mislim da bi moglo upaliti.

Dug je ovaj rođendan

2007-02-19T09:52:00.000+01:00

Pomislio sam u jednom trenu da možda nisam u stanju sve to stići a onda se kao sve otvorilo, izgledalo je jednostavno i sve nekako izvedivije.

Buljim u kompjuterski ekran već pola sata i ne mogu skužiti što ne valja. Kako god posložim elemente na web templateu novog portala kojeg sam jedan od pokretača, sve se nekako složi, sruši, izgubi, nestane. Bjesomučno skačem iz programa u program, u igri su Top Style i PSPad, oba vrlo funkcionalna, u igri je neki layout s tri kolone fiksirane širine koji sam skinuo s neta i sad ga editiram i u igri je tab menu s alistapart.com, divnog sajta punog korisnih savjeta al neupotrebljivog ako od silnog nervoznog sljepila nisi u stanju čitati trikove i podsavjete. Na kraju sam stvar krenuo raditi ispočetka, mrdao, mrdao, namještao i dobio što sam htio. Obuzela me blaga nevjerica sve dok nije došao Šloser, pogledao template i rekao da mi to sad izgleda odlično. Odjednom se učinilo sve lako. Čak i to što već po treći put ovaj tjedan slavim rođendan, da mi se pomalo već manta od tih rođendansih tema, nije mi s ečinilo tako strašno. Jučer sam sjeo na sastanak s ljudima koji rade Frku u 9 navečer, dakle, nakon rođendana, a prije još jedne pijanke sa Sabine, Lasketom i Mirom koji su navratili do nas. Mogao bi sad pisati o tom rođendanu, kako je Matija pun energije, igra se obućen u moj crveni šlafrok s krunom pa izgleda kao kralj, Ulika koja sve organizira, usmejrava, Vid koji bježi od male Ave... Mi koji pijemo pivo i pričamo o aktivističkim web siteovima, žene koje puše u kužinu... Al ću ipak pokriti ono što m najviše ovih dana tišti, ushićuje, ispunjava, a to je fušerski posao:

Da mi je znati, kako da se sad organiziram?

Jedan od mogućih i meni vrlo praktičnih varijanti je mind mapa. To je alatka koju koristim već mjesecima, a izgleda kao da sam je koristio cijeli život a nisam znao. Da ne ulazim brdo u detalje, radi se samo o tome da misli i ideje organiziraš kao u nekog pauka koji ima tjelo u tvojem cilju/problemu a nožice koje se kasnije granaju se sastoje od podciljeva koji su ti potrebni i to sve u bojama, vijugavo, veselo, šareno i obogfaćeno ilustracijama, pa brzo ulazi u mozak i ostaje tamo, a to je u mojim tridesetim postao gotovo nemoguć zadatak. :) Bacio sam pogled u mind mape koje sam složio za tri projekta koja paralelno šibam pored posla i zaključio kako se sve odmotava kako i treba.

Animafest
Mislim da svi ovdje čitaoci znaju za animafest i da ga ne treba dodatno predstavljati. Tko ne zna, referenca je animafestove službene stranice koje još uvijek funkcioniraju al neće zadugo pa su svi malo u panici. Po svemu sudeći, ja radim:
- Korporativni identitet
- dizajn i uređivanje web stranice
- dizajn i uređivanje biltena
- predstavljanje i selektiranje programa novih medija
Za Animafest za sada nije potrebno puno toga napraviti, redizajn znaka, a to Zima poprilično zna dokle i šta treba da se radi. Mirna, s kojom sam se odlučio za parterstvo, ima puno bistriju viziju od mene kako se to sve treba predstaviti, napisati ponudu i ostalo, pa poslije dolazi Šloser koji to sve postavlja na web i tako.
Frka
Filmska Revija Kazališne Akademije se događa na ADU i upao sam unutra iz čiste želje da nešto napravim i poslije da to pokazujem u svom portfoliju. Imam priliku realizirati ideju s kojom sam krenuo, da frka zapravo predstavlja neki horor koji se događa na akademiji pa da ima neko čudovište i žrtve, ono klasika. Na kraju smo završili s Nosferatuom (zapravo nosFRKAtu) koji će napasti dvoje lepih koji gledaju film. Kad dođem do nekih vizualnih rješenja, šaljem ovdje, pa ko hoće, nek komentira. Bojim se samo kataloga, da to ne bude flop zbog previše maaterijala i ili previše neusaglašenih vizija. Al za sad mi se ekipa čini super, mladi su, kreativni, prihvaćaju moje sugestije, za sada izgleda sjajno.
Sutra.HR
Potencijalno jako zanimljiv a opet organizacjski i financijski zajeban projekt. Naime, nekoliko novinara iz raznih redakcija se našlo zainteresirano da krenu s web sajtom koji će biti profiliran ala Feral, Time, ili the Nation pa da onda po principima web 2.0 čitaoci dodavaju i stvaraju sadržaj. Ova novinarska ekipa bi se pobrinula za osnovni sadržaj, dakle vijesti, reportaže, intervjue, analize, blogove, a korisnici bi punili svoje vijesti u agregator i mogli komentirati, uploadati fotke i tako. Za web 2.0 se brinemo Šloser i ja i kako sam pisao na početku, ja još uvijek šepam al sam naučio hodati i sad se sve čini nekako lakše.

Toliko za sada, idem si kupiti klompe/cipele nešto, dala mi je šefica 400kn za to i tražila je da joj donesem pokazati. A i ogladnio sam, a doma čeka sarmica. Ćao!

Rođendan

2007-02-14T17:54:00.000+01:00

Prošlo je više od mjesec dana od zadnjeg posta pa nisam pametan odakle da počnem. Evo me još uvijek u firmi, polako se spremam na odlazak. Stvari su se poprilično zahuktale. Radim FRKU, (Filmska Revija Kazališne Akademije), Animafest, novi portal s Feralovcima radnog naziva sutra.hr i bogami, ne stižem sve i ne znam kako da ukradem još mrvicu svijesnosti i koncentracije. Barbi ne radi neko vrijeme, od jučer sam saznao da uskoro ipak opet počinje raditi za dosadašnju firmu. Tražio sam kredit, rata će iznositi oko 2 soma kuna, morat ću više zarađivati. E da, danas mi je rođendan. A sad pičim kući, možda večeras još nešto napišem.

Morao sam.

2007-01-10T01:20:00.000+01:00

I tako, dobio ja kameru i odlučio snimiti neke kadrove. To sam montirao još u Hologramu. Usranom Hologramu. Al zato mi je slatko ovo pogledati još jednom iako je staro. Nadam se i vama. Ima dosta novosti u profesionalnom životu, više uskoro.

Nova goooooodiiiiiiiiinaaaaaaaaaaaaaaa.....

2007-01-01T07:01:00.000+01:00

Dobili smo novi komad namještaja koji je stacionirao u našu dnevnu sobu bez televizora - televizor. Bit ćemo doma, sami, za novu godinu. Dobro, doći će Mira & Faruk a u sitne sate vjerojatno Laske i Sabine s kojima smo se noćas napili tge za jug i pušikali nekaki hapšit preko misterioznog Kosketa. Došlo je 20:00, Josip na telefonu, kad li zvono na vratima, jeste, to su oni, Mira i Faruk, izljubismo se, ćao Jozo, pa sjedosmo svi. Ideja je da se od ove godine Matek stavlja sam na spavanje, pa smo pokušali lijepo, ono, aj ti sam u sobu, ne moraš odmah zaspati al budi tu, a mi tamo. Prosto je nevjerojatno što je sve počeo izmišljati, pa gladan, žedan, kaka mu se, a kakao bi pored nas, pa kod Bobe (susjede) i na kraju je završilo da je Barbi opet legla kraj njega. Pivice, par jointa, jadno s obzirom kako to izgleda inače, pa muzika, ok, skužio sam super foru, spojio sam DVD na liniju, koja fora, he, to svi već rade godinama, ništa specijalno, al ovaj moj DVD ima mogućnost puštanja empetrica pa sam nadobudno zaključio kako su dani slušanja empetrica s kompa uz buku hladnjaka prošlost. I da, sram me je reći, al gledali smo televiziju. Dok su Barbi i Mira slagale lazanje, Faruk i ja smo iscrpili sve teme od sajns fikšna, rata, poezije (nije moje područje al eto) pa se upalio nesretnik. Na Mumiju, ili Povratak mumije, ne znam više, svejedno. Pa onako s pola pažnje škicaš Mumiju, preglupo, a s drugom poloviicom odžavaš ispodprosječnu konverzaciju. Sjetim se kako je možda najluđi novogodišnji tulum bio s prijateljicom koju dugo ne vidjeh, Paolom, u nekom podrumu neke zgrade u Zagrebu, bio sam još srednjoškolac, al smo se našli slučajno u Zagrebu a Paola me zovnula na tulum s njenom sestrom, u zoru sam izašao ispred hotela Panorama teturajući s nepoznatom plavušom i završio u njenom autu... Mira i Faruk postali su negativni pa su uskoro i otišli a mene je uhvatio strahovit umor, a sjetim se još luđeg novogodišnjeg tuluma, odnosno, derneka kod Bore u zelenoj kući gdje smo pravili čarobni napitak, bili obučeni ko likovi iz Asterixa a Breški je došao u maskirnoj uniformi s obzirom da je upravo služio vojsku, pa je brutalno pojeo pile pred zgraženim gostima, a ja se žnjarao s plavušom koju sam dovukao iz zagreba i natezao njenu ogromnu bradavicu, dugačku par centi. Pa je Breški plesao tako da bi se bacio na pod cijelim tjelom među ljude koji bi se u nevjerici razmicali, a drugi nam je dan Valki objašnjavao kako bi došao al je skužio da na trijemu stoji ludi gardist. Kako sam prebacio Miru i Faruka tako su došli Sabine i Laske, sve po unaprijed zamišljenom scenariju. Sabine je bila za druženje al Laske je padao od umora pa su i oni uskoro otišli, tako da mi nije preostalo ništa drugo nego televizija, gledao sam dok se nisu rastopile boje jedan poluduhovit film s M.J.Foxom koji treba glumiti policajca pa se druži s pravim kojeg utjelovljuje James Woods, a u 5 ujutro je počeo film koji sam sa Zgrablićem obožavao kao mali, Filadelfijski eksperiment, osrednji esef u kojem nestaje podmornica pa dva mornara završe u 85 godini, ma idiotizam u stvari. Uglavnom, poželio sam da u ovoj godini bude manje svađa između Barbi i mene te više novaca. A nadam se da neću provesti cijelu godinu gledajući osrednje filmove na televiziji :)

Stigli u Travoltino

2006-12-29T16:42:00.000+01:00

Poslije dva dana Božić u Brodu postao je nepodnošljivo dosadan i vabio je za hitnim odlaskom u malglu u vidu magle. Imali smo neke kombinacije, sve je bilo glupo, skupo, komplicirano. Odluka je pala, za ovu novu ostajemo doma, ko hoće kod nas nek dođe pa makar teve i kauč majka, kako bi reko Josipov stari. Matija, btw, me prozvao stari :) al kao da se pazi da ja ne čujem pa kao nikad u mome društvu bez posebnog nagovaranja. Otišli mi u utorak iz Broda, dakle, u Veliku. To je selo pored Požege u parku prirode Papuk gdje je stacionirana Barbarina kolegica koja je tamo bila s dečkom, nepopravljivim hedonistom koji je došao po nas u jednoj ruci volan u drugoj piva, a ondak odmah rakija pa vino a i joint te ne znam šta sve ne, al najviše alkohol i to u ogromnim količinama, strašno. Njegova rodica, također s nama, slavna modna dizajnerica s dvije kćerke, jedna 8 druga 2. Ni jedna za Matiju al kako to već biva, zakačio se za onu stariju. Zajedno su odlazili spavati, skupa gledali crtiće, pa u šetnju kod "indijanca" (ima indijanac, da, ozbiljno, pravi, ne zajebajem se, živi u kolibi, nema struju vodu...). Bilo je super, Barbi je čak pretjerala zadnju večer, al tako treba, zato smo bili tamo, jel? Uglavom, od jučer smo tu, polako zagrijavamo ohladite zidove, trljamo smrznute nožne prste i domaćom kuhinjom rekuperiramo spaljene sinapse. Njih dvoje spava a ja čekam da se probude pa da skočim ono hu ha, ja opro suđe, ja sredio sobu, ja kita i da krenemo kod Laskea na kafe. Hm, malo dugo spavaju, bog te veseli, kako bi rekla aša buduća susjeda Iva Matijevič, jea, dets d njuz, Ivor s familijom dolazi u Travoltino, skoro pa da ćemo iz travoltiog raditi ono neko kulto mjesto, nešto kao Zagrebački Montezaro :) Još uvijek mi ne radi adsl pa se još uvijek švercam na Krešin umts koji, kad se sve zbroji i oduzme, nije tako loš. I za kraj jedan video, o Šerifu Konjeviću, svakako pogledati nekoliko puta.

Maglaa svudaa magla oko naas

2006-12-24T14:28:00.000+01:00

Poneki tutanj u daljini odaje vrlo visok postotak primitivluka u gradu na Savi, magla je izmilila iz svih pritoka, močvara, trošnih podruma i preljevase po izgaženom asfaltu i naguranih autotmobila hrvatskih, bosanskih i njemačkih regitracija. Božić kao magnet privukao raštrkane obitelji u bezperspektivnu sredinu, istu onu iz koje su prije desetljeća s jezom pobjegli, neki da ne pomru od gladi i oni drugi od gnušanja primitivizmom. Visoke pete na nogama četrnaestogonišnjakinje u 2 ujuro na glavnim ulicama grada, ušminkane slojevito razmahale kukovima na narodnjake koji se sinhrono šire iz kavana u nizu s obe strane. Prizor je to koji sam vidio prije dvije godine u istom ovom Brodu, a bojim se da se danas ne dogodi isto, zato ću ostati doma i gledati televiziju, srkati pijanog šarana i točati kruh u vino. Neću se napiti s ujom Zvonetom koji s didom Zdravkom raspravlja o ustašama i partizanima pa rasprava postane žestoka svađa pa se psuju, urlaju, crvene pa se grle, pjevaju i plaču. Pa svi utihnu pred televizijskim filmom o mladom Woytili, stegnu im se grla, šmrcaju i suze brišu. Ujko Zvone ne dolazi ovaj Božić, a neće ni idući, već su svi na Braću, postali su boduli pravi. Ovaj Božić neću ni obilaziti crkvu da ne sretnem licemjerne katolike u gradu na Savi gdje glavni kriminalac slovi kao cijenjeni političar a suci naručuju ubojstva. Gdje nitko ne radi a svi troše pare u kafani. Gdje ne postoji kultura, samo vodka, rakija, narodno veselje i sumljivi bogataši sa blagim lagano tupim osmjehom i hvaljenisus na ustima. Gdje ono malo normalnih ljudi okreće glavu da ne poludi, skrušeno zabijaju nos u svoje male poslove i zahvaljuku bogu što nije rat i što se već živi nekako.

Gužva u šesnaestercu

2006-12-23T23:41:00.000+01:00

Danas sam vježbao živce za volanom. Krenuli smo negdje oko 4 od kuće, do 17 i 30 smo bili na autocesti za Slavonski. Ušli na benzinku na 20 km izašli nakon sat vremena čekanja u redu. Autocestom ispred mene kašljucavo je vozio kombi kojeg sam od draosti nazvao gospodin 70 i pjevušio "oće li to, gospon 70, ide li to gospon 70? A stara cesta gospon 70 moželi sporije to..." Sad ko pravi japi izležavam na kauču, pijuckam sokić, i tapkam po laptopu. Nemam šta pametno reći, al eto tako, dobar filing i moram si taj laptop i vodatel nabaviti, ono, wireless rulez!!! Pa na Rainbow! (il na more:)

Richard Williams

2006-12-22T16:11:00.000+01:00

Za sve koje je ikad zanimala animacija trebalo bi biti poznato ime Richarda Williamsa, pa eto samo za one najzagriženije fanove poput mene na pregled ovaj video poprilično loše kvalitete. S obzirom da odo sutra do Slavonskog Broda, vjerojatno me neće biti na netu. A jok, ima se leptop i vodatel, tako da ćemo iskemijati nešto :)

Došle đezice u kuću

2006-12-21T15:34:00.000+01:00

Poslao mi Luka poziv na neki super torrent site gdje ima puno lijepih stvari. Npr, ima hrpetina muzike, video tutorijala, notnih zapisa, onako, umjetnički je orjentiran, a posebno mi je drago što se može naći puno toga iz područja jazza. Jučer sam kod Ivora napljugan zabrijao kako treba snimati porniće za žene, zaključili smo kako to ne postoji, barem ja ne znam. Bio je Skamfak, a on je uvijek za akciju. Dakle, pornići s gay akcijom s lijepim muškarcima onako, emotivni tako da estetski totalno podilaze prototipu gledateljica, dakle seksi tipovi koji se međusobno karaju, onako, emotivno i graciozno:) Možda i neke baletane pa iskombinirati balet, modnu reviju, karanje, pa neki poznati stilisti, pop zvijezda, karanje, pa neke frizura, karanje, pa tu i tamo neka žena, al ona se ne kara, ona se samo mazi i tako to. Onda se brain storm mašina zakuhala pa smo brijali o seksualno m odgoju, pa projekt studentsko/srednjoškolskih edukativnih pornića, kama sutra, pa sam se sjetio, Hrvatska kama sutra, katolički, čedno, kamasutra, sa pripadajučim naratorom koji pored parova u koitusu pokazuje i objašnjava, pa je Skam predložio da ustaša kara crnkinju, a ja da četnik kara crnkinju s ustašom u filmu Ničiji porno. Ma budalaštine, al Skam se popalio, uvjerio sam ga da može preko youtube zaraditi brdo para, stavi samo tizer a ostatak nudi za pare downloadom preko weba i tako to :) :) Kad sam stigao kući, napokon, uhvatio sam gitaru u ruke, upalio komp i krenuo svirat jazz. Ima ta neka gitaristica i video tutorijali za početnike u jazzu, žena je kul, onako, malo muškara i voli pratjerano afektirati dok govori, tipično američki, al je vrlo konkretna i dobro svira. Toliko dobro, da je to kita za početnike, al nema veze, u kompletu je došla i neka knjiga za početnike s pripadajućim cd vježbama pa da to prvo prođem, ono progresije, dur mol i te stvari pa da krenem na ovu mačku, jedva čekam. Posebna poslastica je što na sučelju ima tipkica session koja aktivira bend s kojim možeš svirati i to radi savršeno, bez zajebancije. Mislim da kad bi stvarno s tim radio svaki dan da bi nakon samo par mjeseci mogao smiono stati s nekim profi muzičarima na scenu a da pri tom ne ispadnem budala. Uglavnom, nakon nekog vremena thc je napravio svoje i meni više nije bilo do sviranja, prebacio sam se na film, Miami Vice Michaela Manna. Ako netko to nije gledao možda bi bilo bolje da to tako i ostane. Ni meni samom nije jasno zašto sam to gledao i to onako bez titla probijao se kroz njihovu neartikuliranu američku dikciju i predvidivu radnju sa jeftinim emotivnim završetkom. Ne gledati ni pod razno, moja ocjena. Toliko za sada.

Sunce je granulo

2006-12-20T14:55:00.000+01:00

A ja saznao za iznenadni poklon slobodnih dana od drage šefice. Naime, od Božića do iza Nove se ne radi u nas, a ovo je moje radno mjesto na kojem se puši Sizisova šalica s Earl Gray i malo mlijeka, što je živa propast jer u taj čaj ide limun al preživjet ću. Sad moram brzo brzo brdo stvari napraviti. Nova kolegica Mila mi je ponudila slani kruhčić, što nisam smio pruhvatiti, sad sam samo od toga gladan. Barbara me opet pere preko telefona da ne može vjerovati kako se nemam s čime javiti u agenciju koja traži grafičkog dizajnera. Baš me zanima, e! Javit ću im se sa starim portfoliom, pa da vidimo i to. Opet me šora neka tamperatura, odo nešto pojesti pothitno.

No comment :)

2006-12-18T12:14:00.000+01:00

Naišao sam na ovo i shvatio da moram gledati još i još i još i još :) Tko ne zna, eto da čisto razglasim čitaocima da sam u subotu navečer uhvaćen sa spuštenim gaćama s rizlom u ruci o kojoj je već bila izmrvljena supstanca te vrećicom pored na klupi, ukupno oko 5g. Naravno, branit ću se i to tvrdnjom da to nije moje. I bit ću u tome uporan ko Glavaš :)

I tako...

2006-12-15T16:58:00.000+01:00

Ovo je slika nas iz Sizisa kako jedemo odnosno pijemo u nekom restoranu Mu u kojem se jedu stejkovi svih vrsta i boja, dakle, mesina teška pa vino od čega se drugi dan dobro vjetri a govno crno. Ja sam poslije na žalost otišao s Mićom u Limb, tamo nešto mudrovao pijano glupo idijotski presjeko s pivom (po ko zna koji put: nikad pivom!) tako da smo bog te pitaj nakon koliko odlučili da odemo, i jedan kratak susret s dva prekrasna ženska oka koja dolaze u paru sa blago iznenađenim licem i misao u mozgu zamrzne - sviđam joj se, odmah sljedeća - bježi budalo! Izlazim iz Limba a za mnom ostaje moja torba puna božićnice i poklona isto. Ulazim u tramvaj, četrnaesticu, ne pada mi napamet onako glupom pijanom što ja uopće radim u četrnaestici i budi me ženski glas sljedeća stanica Utrine. Magla, u pizdu materinu, mislim si gdje ću sada, izlazim vani, psujem, kunem, onako blesav potpuno dezorijentiran krenem kao prema rotoru a ono sve krivo, upadam u neku cestu kao idem na most a ono kita, magla, Super Konzum. Zovem muriju telefon zablokiran, frajer me ne jebe misli da sam pogriješio a ja ne smijem telefonirati osim hitne pozive, pa hitno je, majku mu, izgubio sam se, telefon se gasi ostaje bez struje. Tresnem ga u pod, ionako mi se gadi, pa krećem, negdje, nemam pojma gdje, pa skupljam taj mobitel, sav se raspao, osjećam da me obuzima ludilo, pa skužim da među djelovima uopće nema čip kartice. Od toga totalno popizdim pa se vraćam na mjesto gdje sam tresnuo mobitel, nekih tristo metara, a mrak, vlaga, magla, zimaaaa. Nema kartice pa demoliram mobitel stihijski temeljito. Neka idiotska agresiva povezana s očajem, koji sam kreten, pa shvatim da sam ostavio torbu, dođe mi da zaurlam, pa urlam, onako, da malo izbacim iz sebe. Stopiram, neki smješni par, slovenka, hipik iz velike gorice. Objašnjavaju mi da sam fulao debelo, otkud ja tu, pa me ostavlja kod ine da čekam bus za kolodvor pa onda hvatam nešto za Črnomerec i dolazim u travoltino. Torba je, srećom, bila netaknuta, božićnica još uvijek u nutra, a što je najvažnije, moleskine pun crteža, pjesmica i mind mapa (neprocijenjivo). Drugo jutro Barbi mjesto da me tješi i kulira još više iritira, pijanac, zašto si toliko pio, budalo, vrijeđa a ja kuham, na kraju popizdim pa joj kažem svašta pa joj kažem da ne bi nikad srao da se njoj tako nešto dogodi, da sam joj super samo kad je sve super a kad se dogodi sranje onda bježi ko od gube. Njoj bude poslije ipak žao, pa meni bude žao, pa suze pa volidba pa velika sretna obitelj. Čuli se nekoliko puta dasnas, ona do Peveca po treći put da zamjene djelove tuš kabine, pa onda opet krivo, dali joj krive dimenzije, zove Limb saznaje da je torba ipak živa, javlja mi to a ja mamuran, zlo mi je, pa do limba u po radnog vremena i moja draga torba, prsti nervokopaju, ah, evo ga, od šefice pismo, daaa i božićnica!!! Valjda je majstor Ivica završio konaćno danas kabinu da sperem gadne misli. Otišla nam je Dragana, kolegica, nema je tu na slici jer fotografira. Jedno drago inteligentno stvorenje. Falit će mi. Rekao sam šefici da ću pasti u depresiju i kako mi odmah mora dići plaću. A ona, oću k...c! Toliko! Bom!

Buster Keaton in "One Week" (1922)

2006-12-13T16:50:00.000+01:00


Buster Keaton gradi kuću

Dosadna crtica o prvim gostima u nas

2006-12-13T13:08:00.000+01:00

Došao sam doma u nekih 6 i nešto i dočekao me divan ručak koji se Barbi potrudila napraviti. Bili su pohani riblji štapići, pire, dinstani šampinjoni, zelena salata. U okrilju etažno toplog doma sjeli smo u našu kuhinjicu i prionuli na jelo. Matek je gledao pčelicu Maju i nešto kao promljmljao u mojem pravcu al je rado prionuo na jelo kad je došlo na stol. Barbi je najavila kako nam dolaze gosti, Mira, Faruk i Sabine jer Laske još uvijek troši medvjede u malom sobićku Jadran filma s Miranom. Matija je pred spavanje od silne dragosti poludio, igrali smo se da sam ja auto pa me palio i gasio a ja sam se sukladno tome dizao i padao. Vikao je sretan FiatPuntooo! Nekako kad je došlo vrijeme spavanja postao je nemoguć a Barbi je baš kao i svako večer u najnezgodnije vrijeme ogovarala telefonski cijelu redakciju s kolegom. Kad se Mato opidžamio, trebalo ga je malo pljusnuti po guzici da se malo smiri, bio je previše divlji. Onda sam došao do njega da se pomirimo, Barbi je ušla u krevet isto, a on mi nastavi priču iz Pokretnog Dvorca gdje sam stao, što sam mu obećao da ćemo nastaviti sutradan. I onda je on... onda je ona... i tako niže prizore Matija, dodaje detalje, sočne opise, a ja ponosan, evo moj klinac recitira po sjećanju Miyazakija, divota:)
Oko 9 me Barbi podsjetila kako valja izaći jer će gosti doći. Cigareta, Beatles, i čekaj. Nema ih, pa po sata prošlo, već se ja lagano zabrionuo kadli neko komešanje na vratima. Evo ih, vrećica s paštom i barilla umakom (Mi smo gladni, Sabine) pa voda na vatru i to. Mira maše s vrećicom drage supstance, mmm pa da se i to pripremi. Pa onda, ma kako su diiivno sredili kupatilo, au, centralno, ma suuuupeeer. Malo ćaskam s Farukom o Karlu, duboko ga je to potreslo. Dolazi Koske i počinje standardno Kosanović brbljanje najkompetentnije o svim temama. Valjda kad si novinar na Teveu to tako mora biti jer te inače zgaze ko govno. Pričao mi je kako je onaj navodno jadni Rotim zapravo zajebani gad koji ga je nekoliko puta pokušao maknuti s televizije. Pričao je i o nekim slučajevima gdje je reportažama uspio iskamčiti ogromnu sponzorsku lovu za neke od likova. Prije ponoći već smo svi popadali, rakija, cigarete, jointi, piva. Odvezoh F i M pa kući, u topal krevet. Probao sam odgledati neki idiotski film na RTL-u al ne ide.
Jučer sam i otvorio novi blog pa koga zanimaju moja razmišljanja o svakodnevnim dizajnerskim zadacima neka svrati.

Centralno + Kune Spasi!

2006-12-06T09:31:00.000+01:00

Travoltino je dobilo centralno grijanje Dani u egzilu prolaze polako i sad već poprima oblike navikavanja na gostovanje kod ljubazne Tihane koja nas je primila ovih par dana dok se ne sredimo. Kad sam ušao u stan bilo je fino toplo, majstor mi je pokazao kako se koristi bojlerom i od sada se u Travoltinom grije. Još samo prozore i vrata (samo!!) da sredimo i bit će sasvim fina zima. A najavljuju blagu. Ili oštru? Ne znam više. Uglavnom, kod Tihane je puno ljepše nego kod para Marić/Lasić al to je zato što su oboje prenatrpani poslom. Igor mi neki dan mumla u telefon kako će poluditi, svaki dan u Feralu do, šta ja znam, 6 a onda trči u Jadran film i montira one svoje medvjede s Ivorovim profesorom Miranom. Pa do tri ujutro. Ja mu rekao kako je možda previše mator za takav tempo a on će na to kako nikad on nije bio dovoljno mlad za to :) Jučer sam između ostalog shvatio da moj prijatelj Božić stoji iza nevjerojatne kampanje kunespasi.org u kojoj mi je najnevjerojatniji detalj bio prefarban Renault 4 hipijevskim grafitima parkiran već mjesecima u ulici pokraj TDZ-a (da, da, put za Travoltino, ljudi...) sa dominantnim natpisima kune spasi, pa www.kunespasi.org i meni najslađi dio na registraciji gdje piše samo kune. :) :) :) Goran mi je još poslao neki mail gdje se udruga za očuvanje ljudske vrste zgraža njihovom akcijom i traži bojkotiranje njihove web stranice. Odite na link pa ćete vidjeti što se u stvari reklamira. :)

writly

2006-12-04T16:58:00.000+01:00

Strašna bol u vratnoj kralježnici postaje neizdrživ teret koji će po svemu sudeći morati završiti nekim šiacu zahvatom. Barbi kaže da nemamo za to novaca a ja joj kažem ma zar da trpim bol jebemusve :)
Sreo sam se s Omarom na Laninom rođendanu i to je odmah urodilo zanimljivim dogovorom da ni ja mogao raditi kampanju za fuč, pa je Omar predložio da se nađemo svi negdje u Puli što se meni čini kao neloša ideja. Odmah mi je natuknuo svoj brif, on bi htio da polaznika radionica bude više. Pala mi je na pamet serija razglednica sa akrobacijama u svakodnevnim kućanskim poslovima i natpisom ovo nemojte probavati kod kuće... osim ako prošetate kroz jednu od naših radionica (to piše s druge strane, recimo) FUČ 2007.
Kizo priprema proslavu Leonarda u Circolu, 24., baš nezgodno, jelte, na badnjak. A naravno da se od nas očekuje da dođemo kod bake Jace u slavonski krkati krmetinu, sarme, kolače i slično.
Imamo stalno nesuglasica, Barbara i ja, oko mojeg angažmana u našem zajedničkom životu. Možda je ona u pravu, prihvaćam tu mogućnost. Problem je uglavnom u tome što me ona smatra nesposobnim idijotom, posebno za ove evridej stvari. Trošim užasno puno energije na objašnjavanje, prepirke, konstantno se osjećam loše i uskoro ću izgubiti volju da se oko ičega išta trudim.
Našao sam strašan servis na googlu, docs.google.com
za mene koji volim tako malo pisati a ne bih sad baš sve da je Možeš pisati dokumente i spremati ih na virtualnom disku, ne kužim još koja im je računica za to (špijuniranje?:)) ali dok radi je fantastično. Naime, stvorenoobjavljeno na blogu pa neke verzije, revizije i tako. Sad ja tu reklamiram Google, a šta mogu, sviđa mi se. I što je najvažnije, ima pravopis (jeeej!).
Eto toliko za sada, pozdrav mojim sve brojnijim čitateljima.

Bunuel u prašini

2006-11-29T16:55:00.000+01:00

Prekučer su nam razrovali cijelo kupatilo. A bogami i vece. Majstor Mujan, mladi neimar s rukama masnim razvalio je pločice, bespotrebni beton i podigao prašinu u cijelom komšiluku. Ja sam nosao vrećice i izazivao smijeh Mujanove žene koja me odmah strpala u Big brother kuću. Vrhunac njenog smijeha izazvao sam priznanjem da se tuširam hladnom vodom i onda je rekla pa ti bi milion odnio :) Sada vec danima sve ima okus i miris na prašinu, budim se s onim dubokim hroptcem pa otvaram oči polako kroz izmaglicu pipam put do papuča dok Barbi po običaju izležava i aj skuhaj kafu izražava. Kafa, zubi u kuhinji i teturanje prema autobusu linija Travoltino-Smežuranac. Poso i tako iz dana u dan. U glavnom, bilo je tu nekih 20-ak vreća smeća, umro sam načistu i odlučio, nikad više! Jučer je bilo nešto bolja situacija, naime, izvukao sam se od fizikale. I to pod izgovorom da tobože idem kulturno da se uzdižem, na programu tuškanca neuništivi Bunuel s Andaluzijskim psom, Šimunom iz pustinje i meni najdražom Viridianom. Prelud je taj Bunuel, počinjem sve više cjeniti tu njegovu fazu 60-e. Nevjerojatna je scena u birtiji na kraju Šimuna gdje se gomila izdeformiranih mladih grčevito kreče u ritmu surf rock banda na stageu a... a ne, nesmijem. Otkrivam kraj. Uglavnom, počeo sam danas neki potencijalno zanimljiv tekst o Bunuelu pa se srušio Mac pa ništa od toga, narode. A otkrio sam i kako google chat moze biti vrlo zarazan, ponekad.

Morao sam :)

2006-11-29T16:47:00.000+01:00

Nisam mogao izdržati da ovo ne stavim iako mi je prebizarno da sad ovo idem secirati al eto, moram. Brif: izdvojiti se od ostalih zubnih četkica koje sve nude isto i porošači naprosto uzimaju onu koja im se ureže u pamćenje Osnovna ideja: skupna fotografija na kojoj se svima sjaje zubi. Možda je čak netko vidio ovaj efekt na nekoj fotografiji, pogotovo staroj pa se dosjetio :) Zašto mi se sviđa? Duhovito je. Mislim da duhovite stvari imaju dug vijek trajanja, a to je cilj oglašavanja, zar ne?

Istina je da možeš dobiti jeftinije

2006-11-29T16:21:00.000+01:00

Brif: privuči štedljive ljude sa smislom za stil i kreativnost i natjerati ih da kupuju u Ikei. ili idemo na lojalne korisnike koji u sebi imaju nešto od new agea (recikliranje) imaju stav prema ekologiji pa će im ta usporedba još više dati krila da uđu u Ikeu i potroše novce. Osnovna ideja: Recikliranje - in je reciklirati u potrošačkom društvu. Korištenje tipične mahalske priče, može jeftinije i dodavanja tračerskog štiha je vjerojatno bila osnovna ideja. Dokumentarizam i ironija podsjećaju na umjetničke dokumentarce tako da su autori posegli za rješenjima koja koriste siromašni kakva možemo vidjeti u primjerice filmovima National Geografica. Prisutno je ono "tamo ti je jeftinije, tamo ti je jeftinije", a ja zamišljam nekog hipika koji reciklira i izaziva lagani podsmjeh. Komuniciranje kreativnosti kroz maštovitu prenamjenu kućnih predmenta. Zašto mi se sviđa? Teško je reći, odmah mi je privuklo pažnju, u prvi mah nisam skontao poklopac vece školjke, stil mi je nevjerojatan, simpatičan mi je humor, onako, duhovito a bez da je bahato. Iako, najviše možda zbog stila. Izbor tapete, roza okvira pa ključevi ležerno odloženi na ormariću odaju neki život, duh, bizaran ukus.

Nonstop akcija

2006-11-27T17:58:00.000+01:00

Ok, ovdje je vrlo očito, zato sam to i izabrao. Riječ je o "Creative use of media". Ovdje oglas funkcionira tako da se auto vozi autocestom i svima postaje jasno da taj auto prate rakete. Slogan je Nonstop action, a riječ je o televizijskom programu što i postaje jasno eventualnom promatraču. Inicijalna ideja je bila prikazati ono što je glavno za taj kanal a to je akcija, i to kroz akciju, prikazati na neobičnom mjestu kako bi privuklo što više gledaoca, i kako bi se urezalo u pamćenje te postalo djelom urbane legende. Brif bi bio hajmo dići svijest o svojem kanalu i akcijskom programu koji nudimo običnim prolaznicima na autocesti koji vole akciju. Privukli su ih tako što su im ponudili privid akcije koji je vjerojatno izazivao šok i nevjericu, posebice što to ima i neke veze s terorizmom (2004 godina). Pristup je vrlo neuobičajen al je u stvari ideja i realizacija poprilično jednostavna i jeftina, zato je vjerojatno i zaslužila grand prix 2004. Znam da ne djeluje baš sjajno ova moja analiza, al treba s nečim početi.

Oglašavanje o o o oglašavanje?

2006-11-24T11:33:00.000+01:00

Znate li da je direktor McCann Ericsona Srbija niko drugi nego legendarni Srđan Šaper? Ma kome se ja to opravdavam nego samom sebi u trenutku neuspjeha u veeelikoooj firmi za oglašavanje u koju sam se pokušao prošlih tjedana ubaciti kao art direktor? Ovdje je došlo zimovito razdoblje, ono poprilično zima. Kako nemam vremena za strukturiranje, nabacivat ću malo, onako, kako mi padne napamet. Dakle Kiki i Iva su se okućili, bili smo tamo, lijep kraj, kuća u rasulu al ima puno pozitivne energije, želje da se stvari pokrenu negdje na proljeće kad bi oni i uselili. Kiki nam je pokazao sobu za sviranje, šteta što mi Barbi nije dala da kupim fotoaparat na akciji za sitno, cannon slr, za 6 soma i nešto kuna, sad bi na blogu osvanule slikice na moju i vjerojatno Svenovu radost. Uglavnom, soba za sviranje misli postati jedna izdvojena kućica u čijem je nastavku i trim, jerbo se naši golupčići bave i gimnastikom/akrobejšnnn. Da se sjetim, što je ono bilo zadnji put kad sam pisao, samo da pogledam... aa, 16. listopada, davno. Dakle, u međuvremenu sam bio vikend po vikend na Festo, Opatija, Pula (Rovinjsko selo), Konjuh planina, riskirao brak nekoliko puta zbog testiranja Barbarinih živaca kad ona ne kuži da su izlasci/druženje/zajebamcija moja esencijalna potreba kao što ona mora jesti, srati i tu i tamo kupiti si čižme (kako kaže Matija - po medulinski) pa onda par pokušaja obiteljskih vikenda po Zagrebu, već spomenuto okupljanje u Gornjem Trpucu (Trpuci Records(R)). Vidim, bit će ovo poveći post dok o svemu nešto kratko napišem. Bit ću vrlo kratak. Dakle

Festo

Festival u Opatiji posvećen oglašavanju. Kako neki od vas ovdje možda znaju, oglašavanje je moja davna želja, bilo je nekih pokušaja da preko K.I.T. a nešto radim, kasnije je to preuzeo kolega redatelj kojeg neću ovdje imenovati, Barbara kaže da dobro izgleda pa neka ga :), onda sam tim istim klijentima uspio prodati tv oglas za neki događaj koji se vrtio na televiziji i stvorio fin osjećaj u želucu, al je izazvao blagu jezu u fazi pokušaja naplate istog. Dakle, oglašavanje već duže predstavlja moju tajnu želju, strast, preokupaciju, kako bilo. Dogodilo se da je zlatna vila u liku direktorice Sizisa mahnula štapićem i platila put u Opatiju, kotizaciju i sve ostalo da bi ja otišao na Festo, i to je bio konačan začin u mojoj bespovratnoj kontaminaciji oglašavanjem. Sam festival je poprilično pretenciozan, sastoji se od niza predavanja konferencijskog tipa koji su popraćeni klasičnim business style prezentacijama u Power Pointu s hrpom grafova i nekim glupim pošalicama. Kako sam bio pokisao većinu vremena u promočenim cipelama, koje su estetski sasvim u redu mada potpuno neupotrebljivima za kišu, neka važna predavanja sam propustio al nebitno jer je sve bilo dostupno na stickovima koje smo dobili kao poklon od jednog od sponzora. Na izlasku prema ručku sreo sam dragog kolegu i nekadašnjeg druga iz vremena Varietea, Opatijca koji se bavi oglašavanjem. Samo mi je stisnuo ruku i pokazao obrvama pogled "Što ti radiš ovdje?". Nakon ručka sam doživio ugodno iznenađenje, naime, moja davna drugarica o kojoj sam samo usput čuo da živi negdje u Nizozemskoj bila je na govornici i govorila neke prekrasne stvari koje su se ticale opstanka ljudske rase na Zemlji. Poslije smo susret zalili vinom (ona) i pivom (ja). Iako imam preko trideset osjećao sam se ponovno kao klinac iz petog osnovne koji je gleda dok prima zlatno pero u Osnovnoj školi "Tone Peruško" koju smo zajedno pohađali. Još uvijek isti šarm, zagonetan osmjeh i velike bistre plave oči koje te pažljivo slušaju. Dogovorili smo se da druženje nastavimo kasnije u Hemigway baru Opatija(koji je dobio ime po piscu Hamingwayu al valjda to e služi da bi zajebali autorska prava:)) Došao sam oko po jedanaest i već je bila hrpa ljudi nabrijanih i pripitih. Neki infantilni kreativci iz jedne agencije bili su naoružani prebizarnim igračkama u obliku nekih naučnofantastičnih pucaljki koje su izbacivale dim i tlakom zraka uzurpirale prisutne. Iako je to zapravo u jednom momentu ispalo simpatično, pogotovo kad je jedan blesavi Art direktor to koristio za flert. Tamo sam brzo upao u neku ludu žurku, plesalo se sve do zore i bilo je poprilično veselo, dobar DJ se brinuo za atmosferu a razulareni kreativci raznih agencija su se trgali oko šanka i kupovali piče za lažne novčanice koje smo svi dobili u nekim kovertama. (Iako sam čuo da su direktori dobili po 500 i više kuna) Uglavnom, drugi dan je postalo malo bistrije da se želim baviti oglašavanjem, čak sam razvio koncept neprofitne oglašavačke agencije, gnjavio Koromana i Zenivu da se očituju o tom projektu i tako to. Dobio sam mig da jedna agencija uskoro namjerava tražiti art direktora, pa me to zaitrigiralo, odlučio se javiti. Dolaskom u Zagreb sam počeo hitno raditi na portfoliu, pažljivo, da se ne skuži i poslao ga agenciji. (Pomogla je Mirna al je zaključak i bez nje bio vrlo jasan, Aj sak!)

Pula

Sljedeći vikend je protekao u odlasku u Pulu, obiteljski onako avtom. Glavna je namjera bila posjetiti starog koji je opet upao u koleričku fazu i gnjavi cijeli grad sa svojim megalomanskim projektima, a ja molim boga da me ne spominje previše i tako mi stvara negativnu reputaciju u ionako previše za moj ukus zatucanoj pulskoj sredini. Onako, ko za inat, upravo je taj vikend bilo službeno otvaranje agrarne kolonije u Rpvinjskemu selu, naši drugovi predvođeni Mirotom, Omarom, Antunom pustili su u pogon svoju permakulturnu tvornicu hrane usred nekakve šume. Fešta je bila s DJjem, Omar s pola prsta je trošio gitaru, a mi ostali smo se družili i zabavljali, pijani, ludi. Mene je svakomalo Slavomira davila s rakijom (Pariđi, haj, sviraj - mrzim to, osjećam se ko paradni konj u cirkusu) Barbi i ja smo se žestoko klali nekoliko puta, ne razumijem tu ulogu žene žrtve ucijenjene od vlastitog djeteta i mene tobože neodgovornog kretena nesposobnog za obitelj. Vječita rasprava, nikad kraja. Jednom ću samo popizditi i zatvoriti se u svoj svijet i ušutiti zauvijek. U Zagrebu sam izdržao čitavih 5 dana pa je došla...

Konjuh planina

Sestra Semra od Gradačca je odlučila pozvati braću i sestre iz Rainbow obitelji da sjednu i vjećaju na temu lokacije europskog Rainbow okupljanja u kolovozu koje se ima dogoditi u Bosni. Luka i ja smo krenuli njegovim grande puntom, putem svratili do Barbarinih, pa ujutro nastavili preko granice u lijepu Bosnu. Do Kladnja je bilo relativno sve jasno, usput smo doručkovali čevape, a onda smo se počeli lagano guboti. Gubili bi se do noći da nam u auto nije ušao lokalni neimar koji je točno znao gdje idemo, dapaće, ispostavilo se čak da je dotičnu kuću u kojoj ćemo prenoćiti sam izgradio. Putem smo se sudarili s nekim smotanim bosancem u razvaljenom opelu. Luka je morao strugati stijenu desnim bokom auta da bi izbjegao neizbježno, udarac u lijevi prednji žmigavac i ulubljeni branik. No svje je dobro prošlo, za sad, još uvijek se čeka hoće li kasko prihvatiti priču kako nije bilo signala za dozivanje policije. Kod Semrite je bilo super, skromna kuća od siporeksa, mi ko mali mačići oko peči, kuliramo i pijuckamo pivo. Pridružila nam se Semrina jaranka Sofie koja je originalno iz Pariza la živi već godinama u Beogradu, a negdje oko 11 navečer stgo je i kum Jozo sa svojom karinjo Laurom i poprilično smo se rasturili s ogromnim količinama duvanja, rakije i svirke. Luka se srušio u nesvijest, previše vožnje, duvanja, planinskog zraka :)

Agencija

E pa po Zagrebu nakon toga osim čestih susreta s Josipom i standardnog kruženja na nivou posao, pa po Matiju, pa kuća i opet isto dogodila se samo jedna prijelomna stvar. Naime, bol u leđima koju sam spominjao ne belom svetu kulminirala je i ja sam od acounta tražio da ne dođem u petak na posao. I tako, došo petak, ja se previjam, ruka mi se koči i noga isto, i telefonski poziv, nepoznat broj. S druge strane engleski, muški bariton, hoće da se nađemo. Ono, portfolio nije nešto al mu izgledam zanimljivo, pa zašto se ne bi našli i tako. Protumačio sam to kao prst sudbine, i odmah se išao naći s čovjekom u agenciju. Razgovor je bio poprilično ugodan, zanimljiv. Ponovio mi je još jednom kako nije impresioniran s portfoliom, al haj da vidimo, evo ti brif, pa ti vidi što bi napravio. Počela je vikend agonija mene kako smišljam nekoliko reklamnih kampanja za Višnjansku zvjezdarnicu (koje li ironije) pa sam ga nazvao odmah u ponedjeljak i ponudio da se nađemo. Sastanak se dogodio u utorak. Neke su mu se ideje vrlo svidile, poslije sam dobio fidbek od druga zaposlenog tamo da je bio pod dobrim dojmom, al zapravo, za ljudima mog tipa, dakle kreativcima, trenutno nema potrebe u agenciji, oni su tražili šljakera koji može odmah početi raditi od jutra do mraka i ja svojim radovima očito nisam ostavio dojam da sam taj. Tako da ništa od toga, za sada. No ja se nisam obeshrabrio, dapače. Dakle bacio sam se na marljivo kopanje po internetu i naišao na hrpu linkova a poslao sam i mail kreativnom direktoru s molbom za pokoji savjet za karijeru i krenuo u ozbiljnu produkciju. Prvi korak je učenje za što sam nabavio hrpu nagrađenih reklama (Cannes lions, 2001 - 2006, Božiću, od srca ti hvala) koje prema savjetima profesionalaca trebam secirati na način "reverse generation engine", dakle proniknuti u "brifove", osnovne ideje i pokušati dokućiti što me to toliko impresioniralo. Drugi je korak osmisliti i do nekog stupnja realizirati virtualne reklamne kampanje za postojeće hrvatske proizvode (brendove) a palo mi je na pamet kako bi bilo zgodno da svoje usluge ponudim džaba Fakiju, Fuč-u, Feral Tribuneu, Frci, festivalu filmskog i video stvaralaštva u Samoboru itd... i računam da bi za godinu dana, a nadam se i prije, mogao imati jeeeebeeeeni portfolio. Ajmo sad prvi korak, a od sutra ću izvještavati o svojim otkrićima. Pozdrav svim čitateljima/icama.

Ko jebe Buldožer...:)

2006-10-16T17:10:00.000+02:00

"A tramvaj? Što je tramvaj? Tramvaaaaaj..." urlali smo Ivor i ja ultraemotivno na noćašnjem koncertu dok je ostatak publike navijao "ko jebe buldožer!". Boris Bele nije doduše mogao pokriti sve naše želje, pogotovo omiljene stvari "Život to je feferon" koju su odsvirali negdje 40%, niti je pomoćni pjevač obućen u kineza nadomjestio Marka Brecelja o kojem Belle kaže "Ovu stvar nismo svirali nekih 28 godina, otkako nas je napistio prvi pjevač (koji nema ime i prezime?)" a riječ je o "Jedeš moju majku", kako se ono zvala ta stvar. Vidjeti Buldožere uživo svakako je neopisiv doživljaj. Niti u jednom trenu nisam imao osjećaj da se dosađujem, malo bi s Ivorom ili Lasketom izmjenio koji osmjeh ili mig kad bi primjetili nešto što nas je posebno ushitilo.

Neki briljantni trenuci: Smrt Morisona Jimma, Jedeš moju majku, Novo vrijeme, Blues Gnjus, Blu je boja

Bili su to oni stari Buldožeri, vidljivo stari, posebno basista koji bi mogao već biti deda, al je iz zvučnika prašila takva distorzija i savršen ritam da bi neki slušaoc sa strane pomislio da se radi o dečkima oko 20-30 godina. Stvarno praše. No osim što iz muzičkog ugla dugo nisam čuo tako savršen koncert, bilo je, naravno, sumnjivih momenata, poput poprilično nemaštovitog scenskog nastupa (osim svjetla, ko Flojdi, reklo bi se) oni samo stoje u formaciji, eventuallno malo rad kukova i ramena, te gore spomenuti kinez koji je više izgledao kao da se gubi na prevelikoj pozornici nego li da zna što radi. Nameće se zaključak kako je veliki dio njihovog ludila po ćemu su oni jedinstveni zaslužan upravo Brecelj, koji je kao nacereni duh lebdio iznad ostarjelih rokera, i sve si mislim kad bi razbarušeni Marko stao među njih dobio bi se onaj magični oksimoronski efekt koji tjera srce da divlja a oči da plaču pred naletom iskrene sreće. (začinjeno smradom spaljene kose za koju Ivor kaže da smrdi odrvatno, kako se sjeća jednog davnog nastupa iz MKC-a) Ono što sam postao svjestan je da su me kao i mnoge ljude koje volim Buldožeri obilježili i postali neraskidiv dio mojeg identiteta, još od rane mladosti, što nije čudno s obzirom da njihov prvi album nosi moju godino rođenja na svojoj naslovnici a na ovim prostorima taj je album još uvijek neprevaziđen.

oke, ostali smo na kiborg tesla

2006-10-08T15:01:00.000+02:00

Jučer je nastala još jedna pjesma koja bi se mogla zvati jingle a i "Možda si luda..." po nekom imbecilnom tekstu koji sam nažvrljao na kraju probe. Zvučalo je dosta zanimljivo al ne ko i Big Leg Emma, to je pravi hit, otsviran s razvijenom brass sekcijom, malo smo se udaljili od Zappe, al zvuči odlično. Jučer sam upotrebio frazu koja je izazvala salve smjeha pogotovo kod Kikija i Ive: Already interesting. Zaključili smo kako bi se tako možda trebala zvati prva ploča, Kiborg Tesla: Already interesting. Što se tiče imena benda, nitko nema protiv (u prevodu: boli ih kurac, pička, ovisno o spolu) osim, naravno, Ivora al i to ne predrastično jer njemu je problem s Tesla, da nas ne bi mješali s onim Gothic metal bendom istog imena, njemu bi možda više pasalo Klaus, no mislim, bogati, kome išta znači Kiborg Klaus nego nama, naime, evo, u prethodnom postu imate prilike pogledati Tomislava gdje se pojavljuje rečeni Kiborg Klaus al nisam siguran dal se igdje čuje to ime, možda Goran jednom podvikne. Da skratim, meni više znači Tesla nego li neki Klaus a mislim da je Tesla opća kultura a Klaus opća nepoznanica. No još uvijek je pitanje kojim pravcem će bend krenuti, samo, ne mogu si pomoći, profesionalna deformacija art direktora je uzela maha:)

Tomislav

2006-10-08T14:20:00.000+02:00

Cyborg Tesla - još uvijek nepotvrđeno...

2006-10-06T10:41:00.000+02:00

Dakle ovako je izgledalo. Prvo da rasčistimo jedno. Ja sam u kurcu. Loše sviram, pjevam, tako - tako al što je najgore, nemam ideja i sve to skupa mi se čini još malo preapstraktno. Mjesto radnje: centar za kulturu Maksimir, pozornica. Prisutni: Kiki na trubi/pijaninu, Ivor - bas, Luka tenor sax, Iva trombon/glas, Ja gitara/glas. Prvo smo se gubili sa standardnim štimanjem, makar ne predugo. Zatim je krenulo kao neko sviranje al bez koncepta, ideje što bi to trebalo predstavljati. Onda smo pokušali otsvirati It's Been a Hard's Day Night i to smo uspjeli zasrati al sam inzistirao da idemo do kraja pa kud puklo da puklo. Nakon toga je bio pokušaj neki All Shook Up a da bi se u jednom stvar okrenula na Hanumu u e molu pa potom Švabo jaše iz G. People are Strangers od Doors je bio logičan nastavak (iz a mola) a bogami Big Leg Emma iz B od Zappe je zapaprila ionako užarenu atmosferu među žonglerima koji kitu nisu fermali što mi to radimo. Naravno, dobri stari Whend the Sense Go Marchin' in (se tako piše? A bo...) isto iz B - to je Kikijevo maslo, tako je njemu lakše svirati, a Ivor i ja se potrgamo. Na kraju je došlo ono pravo, Triska Biska, imam je u sirovoj verziji i još treba na njoj raditi al nešto d mol pa e mol pa opet d mol a tekst je o tuči u kafani između barmena i homofoba dvometraša, negdje u Žminju ili slično. Trebat će mi jezični savjetnik. Ili neće, boli me. Druga stvar koja je čisto instrumentalna iako ima prostora za riječi zove se a Wrong Note (aaa, pripremamo se za njujorško tržište, počeli smo s engleskim nazivljem :)) u glavnom se svodi na improvizaciju u psihodeličnom ska ritmu s cirkuskim prizvukom gdje svako malo netko otsvira krivu notu a ostali ga prijekorno pogledaju. Zaprqvo je stvar performans, a nadam se da će i ostale biti takve, kao ovaj šećer na kraju, dakle: "Anoying Mosquito" je potencijalni hit. Iz potpune tišine piskutav lelujav zvuk leta komarca dok se na sceni odvija koreografija s jastukom, scena spavanja i ubijanja komaraca. Za to vrijeme se događa dramatična horor melodija koja svaki put prije udarca doživi kulminaciju. Treba na tome raditi, imam neki tekst al zvuči zanimljivo. Još smo na kraju smislili neku zajebanciju s nevidljivim performerom al to treba tehničke razrade tako da neće biti ovu nedjelju. Sve u svemu više nego sam se nadao. Zvuči obećavajuće.

Izložba, jah, obećao sam... ;)

2006-10-04T15:40:00.000+02:00

Dakle, ne ići gledati osim ako volite gledati Barbike kako se jebu, plastičnu trudnicu s plastičnim fetusom u razvaljenoj maternici, noga na podu koja se mrda, limuni s dijodama kojima se na kompjuterima prati životni vijek, i neke nebuloze koje nisam mogao shvatiti, da ne duljim, ne vrijedi zbog toga odlaziti u Veliku Goricu, al vrijedilo je sjesti na kavu sa starim drugom Zimom i popričati o životu i svemu. Dao mi je neki CD, gomila nekih VR fotografija s motivima njegovog putovanja po Iranu. Kasnije sam gledajući te slike doma na kompjuteru razmišljao kako je tamo super i kako je to jedan divan meni potpuno nepoznat svijet al s kojim bi se bez problema mogao saživjeti, na neku foru prije nego s Amerikom, makar, možda sam samo revoltiran Bushem. E da, Semra je kao pozvala na mali rainbow u novembru kraj Tuzle na Konjuh planini (Konjuh planino...) i čini se da ću biti tamo, odnosno, trenutno ne znam što bi me moglo spriječiti. Proba Cyborg Tesle sutra kod Luke, akustična, ne znam što će biti, al potrudit ću se. Možda uzmem satove kod komšije. Vidjet ću :) U stvari, baš sam se sjetio, oni imaju udrugu (moj susjed i njegova žena, moja stara prijateljica puležanka, kazališna pedagogica iz ZeKaeM-a) i često rade neke pozivnice brošure pa ja njima ponudim usluge besplatnog dizajna a on mene uči gitaru? Ha? Vrijedi probati. Eto toliko.

ČĆĐDŽIJEJE

2006-10-04T15:35:00.000+02:00

Pravopis. Može li se za nekog tko pravi pravopisne greške poput mene prigovoriti da je nepismen? Očito može. Naime, moja kolegica, koja je inače divna i vrlo otvorena prema svemu i nadasve otkačena toliko da ni sama ne kuži rekla mi je danas kako se grozi ljudi koji ne razlikuju č i ć. Kažem ja njoj ne bez nelagode kako ja imam problema s tim, naprosto, uvijek sam imao, nisam tip koji pazi na takve stvari no ne smatram se nepismenim. Mislim da se vrlo umijem pismeno izražavati, a tome svjedoče brojni objavljeni tekstovi primjerice u Feralu, mislim, nisam pisac al pismen bogami jesam. Što se za neke individue koji savršeno barataju palatalima i jatom ne bi moglo reći. Malo mi je, priznajem, digla tlak, to je oduvijek bila moja boljka, i na ovom blogu će se naći večer, oćuh, jučer, dobro, nema noč, to sam naučio:) Naprosto, smatram da to nije toliko bitno, odnosno, ne smatram to odrazom moje nekulture nego prije nemara. I naravno, to se mora promijeniti, valjalo bi povremeno zaviriti u pravopis, prekontrolirati, naprosto postić onaj minimum discipline i nije da se u tome ne slaažem sa svojom kolegicom. Ono što me malko zabrinulo je neka vrst fahidijotizma koji se obično krije iza isključivog optuživanja onih koji imaju problem sa č i ć. Nije li to isto oblik elitizma, mlađeg brata rasiste koji dovodi do fašizma i ksenofobije? Odnosno, jezični čistunac kao da kaže, ja znam, dakle ja sam bolji od onog koji ne zna i tom drugom bolje je da šuti jer je to bahato i bezobrazno ne znati razlikovati č i ć kad je to književni (s velikim upitnikom, jer književan je i dijalekt), dakle odmah sam pravopisno ispravno iznad onih neukih nepismenih primitivaca? Ne kužim taj diskurs, osobno se više bojim jezičnih virtuoza a radikalnih desničara uvijenih u rukavice finog bontona poput Igora Zidića, predsjednika Matice Hrvatske. To je za mene primitivizam od kakvog sa gnušanjem okrećem glavu a ne č i ć. Možda sam isfrustriran, al boli me kurac, ovo je moj blog i pišem što god hoću (Tako je kako ja kažem!!!:))) A jebiga ;)

Drale Go America

2006-10-03T12:40:00.000+02:00

Trenutno je u djelu zatišje pred buru, što bi ja volio reći, njušim buru, njušim, ufff! Podlego sam plakatu u tramvaju i platit ću si duševni mir 200kn. Idem na neki aparat za dijagnostiku koji se plaća al je navodno vrlo pouzdan. Ne znam čega se više grozim, same mogućnosti bolesti ili silnih pretraga, čekanja u redovima i tonom papirologije u kojoj bi se izgubio i mastermind suvremene civilizacije. Kako se bliži nastup u nedjelju ja sam sve dalje od bilo kakve ideje što će to tamo biti i kako će izgledati. Mogao bi na brzinu složiti neku animaciju i to pustiti. Ma nemam pojma. Govorim o open stageu. Trebalo bi to pretvoriti u obiteljski happening inače Barbi sigurno neće biti po volji. Imali smo ovaj weekend B i ja mali izračun svojih troškova, i zaključili kako si možemo priuštiti adaptaciju stana samo uz 10000€ kredita. To bi valjda pokrilo predviđene troškove, a rata ne bi trebala biti veća od 1000 kn koliko si možemo priuštiti uz sadašnja primanja i s tim da svaki mjesec stavimo na stranu 3000 kn možemo skupiti 12000 koliko nam otprilike treba za NY, naravno da ne mislimo sve potrošiti al 2000 $ je kad platimo karte i sva sranja da nam ostane 1000$ đeparca što i nije puno ako se planira ostati 15 dana što izađe oko 66$ a nisam siguran ako se to prepolovi na pola, dakle 33$ po glavi da ćemo nešto ludo uštediti. Mislim, kakve su cijene i to. Naravno, imat ćemo do onda American pa da se ne desi baš ono, zaglavili smo. Kako sad stvari stoje Barbi nije baš oduševljena s datumom, 2 mjesec. Prije će biti proljeće. Al sam najavio Barbi zajebe li me ovaj put otići ću do NY sam veslajući, jebomepas. Danas idem na izložbu s Matekom Barbi i Zimonićem, neka nebuloza u Velikoj Gorici, zvuči zanimljivo. Javim kako je bilo.

Muda labudova

2006-10-02T10:34:00.000+02:00

Totalno sranje. Već me neko vrijeme muči neka čudna bol u predjelu prepona. posebice testisa, a kako živimo u savršeno histerična vremena nisam stigao kod specijaliste urologa sad već ima 4 mjeseca !!! Nadam se da nije najgore al sad je došao taj tjedan kad bi se to nešto ako trebalo prekontrolirati jer Barbi ima manje obaveza, i kurac, nestala zdrastvena. Nema je nigdje, a bila je. Znam sigurno da sam je dobio u firmi pred kojih mjesec i po, stavio u neki džep i sad je nema nigdje. A pravo zajebano to izgleda, ta bol, imam osjećaj da prelazi na kosti. Možda je to, nadam se, uobrazija, mada ne izgleda tako. Baš me jebe to. Evo sad upravo zovem i pokušavam dobiti nekoga u HZZO da prijavim nestanak i nitko se ne javlja. Dobio sam nekog, već je obavljeno, BTW, i donio sam u firmu neki papir kojim bi trebao objaviti oglas o nestanku i ostala već dobro poznata sranja svima koji su već gubili dokumente. Sjedim u firmi i ne mogu zaboraviti na laganu, ali uznemirujuću bol u predjelu desnog muda. Sjetim se Lasketa koji je pričao o Bori Dežuloviću koji im je prije anestezije pokazao ovo, a ne ovo kako se ne bi zajebali. Fuj mračne teme, nadao sam se da nikad o tome neću razmišljati. Jebemti ovu MAC-ovu tastaturu, moram stalno ispravljati, uklanjati razmake, nešto. Ne kužim za koga su to radili, za japance? Sad bi se trebao baciti na posao i ne misliti na genitalna sranja koja me jebu. Još nešto. Od ove paranoje bolesti muda znam biti grub prema Barbari, primjerice jućer sam tražio tu knjižicu posvuda a ona je ozbiljno pomislila da ću poluditi. Pere je paranoja od Vrapča, vjerojatno. Razumijem. I sam bi ponekad da se ugledam negdje pomislio da nisam normalan. Mali pomak je u tome što to priznajem i razmišljam o tome. Mora valjda postojati neko riješenje. Joga? Ionako razmišljam o tome, Barbi me nagovara na istu, pa da probamo. Već sam jogirao, svojevremeno. A i inače, ne bi mi škodilo da malo zdravije živim. Recimo, bez cuge i cigareta. Može li se to? Pa valjda mi ne moraju dijagnosticirati rak muda da bi prestao piti i pušiti? A jebiga. Sori Sven, ti koji jedini valjda ovo čitaš i imaš sto pitanja na koje ja nemam odgovor, al u meni je, mora izać, ako ne izađe, poludiću. Eto tako. Inače, Cyborg Tesla je bend, to je moje ime, ostali ga nisu prihvatili. Što će biti s time, nemam pojma. Kako sad stvari stoje, možda nam se pridruži i Semra. To bi bilo dobro.

Planovi, planovi, ah ti planovi!

2006-09-28T08:34:00.001+02:00

Zbeeeng! Tako se glasaju Macintoshi kad se pale i to me je oduvijek ispunjavalo mješavinom strahopoštovanja i užasa, jutro na klasi gospodina Tišljara, ulazimo i palimo mekove, Zbeeeeeng! Takav isti zvuk dočekuje me sada u Sizisu, popalim sve kompjutere, odem pravit kafu pa malo prosurfam onako, reda radi i bacim se na posao. Iako danas nije tako, malo sam razmišljao i s obzirom da je ovo vođenje dnevnika gotovo jedina aktivnost kojom se bavim mimo posla, Matije, Barbi i kuće počinje me to pomalo zabrinjavati. Toliko toga bi htio a vremena je malo pa se konačno prepustim kolotečini svakodnevnice, riješavanju onih najhitnijih problema a hrpa toga ostaje neostvarena. Jućer sam počeo nešto što sam davno trebao, arhivirati svoje hard diskove doma. Skinuo sam neki program, CD bank i ispržio odma 4 DVD-a. Koliko je to sigurno, nemam pojma, al budimo iskreni, boli me kurac. Doživio sam već da mi nestane pola harda i što onda, bože moj. Ne treba se vezivati za stvari, pogotovo ne digitalne. Dok sam tako pržio pržio moja je draga, koja paranoično misli jer se već jednom opekla kako ne pržim već se dopisujem s nekom klinkušom, otišla na spavanje, a na koncu nije skoro uopće spavala jerbo je jela nekakve grozne kobasice koje su, narafski, krulile i muku mučile. Čitao sam što je novo na www. I naišao na zanimljive Svenove linkove o web2.0 i o tome što je to u stvari. O'Reilly daje zgodnu definiciju koja je kako sam ja shvatio još uvijek vrlo otvorena, al ponosam sam što sam na neki način sudjelovao u počecima web2 preko pmwikija na jedinstvu oko Fakija i slično. Sad, o daljnim planovima se ne govori, oni se provode, zar ne? Ne kad sam ja u pitanju. Problem je u tome što planova imam previše i uvijek o njima govorim, a otprilike ih trećinu ostvarim što je već mnogo i previše za jednog čovjeka. Pogotovo ako se uzme u obzir da se ti planovi imaju ostvariti između već navedene tetralogije, posao, žena, dijete, stan, ne nužno tim redom. Naravno, stan uvijek pati, s obzirom da sam cijepljen protiv materijalizma na moju ponekad štetu pa se to 'stan' svodi na to da me ponekad Barbi uspije prisiliti na pranje suđa, usisavanje, brisanje poda, skupljanje veša, a i to isuviše rijetko. Lijepo je rekla kako bi me trebalo jedno vrijeme pustiti da živim sam pa bi došao redu, al nešto mislim kako bi to u mom slučaju s teškom dijagnozom rastresenosti potrajalo godinama, možda i desetljećima. Dakle redom, čeka me:

plaćanje nesređenih računa kod tonskog studija
printanje u ful koloru mateerijala iz Ljubavnog puta kako bi se članovi komisije grada Zagreba eventualno odlučili za mene
organiziranje probe Cyborg Tesle (ne bi li to mogao nekog drugog zadužiti? Recimo Luku? Pa vrijeme je da i on malo pokaže poduzetničkog duha:))

Uho mi je začepljeno. Lijevo. Ne čujem n a njega dobro već danima. Kažu mi da ću morati ići na neko otčepljivanje kod otorinolaringoloringokakoono prrr... i onda će se čuti POP! i ja ću čuti ko šišmiš. Ma bolje. Pričao mi je Faruk (Šehić, od Mire dragi...) kako je jednom bio i da je nakon toga čuo stvari koje vjerojetno godinama, ma deset godina uopće nije primjećivao. Zainteresiralo me, moram probati. Još je jedna novost. Starog će mi najvkerojatnije deložirati iz stana. Odlučio sam pomoći manijačnom depresivcu, ovo će zvučati okrutno, al nije, naprosto je nemilosrdno, tako da sam sebe ne zajebem, odn, da eventualno imam neke k0risti. Nešto mi smrdi da će on opet sve zakomplicirati i da će još jednom zasrati. Al, neka, probat ću, u glavnom. Plan je da se njemu kupi garsonijera, uredna, čista, s novim namještajem a u onaj stan na Montezaru da se uloži, recimo, 40, 50 tisuća eura koje mi je Krešo obećao nabaviti. Nakon toga stanu se, diže vrijednost i prodajem ga a zaradu dijelim s nasljednicima, s Ivorom, Stricom Borisom i nećakom Gogijem. Ionako nam treba para, za ovaj ovdje stan. Danas sam se trebao naći s Krešom da ugovorimo detalje al je zaglavilo u prometu pa sam odlučio odgoditi za sutra, preksutra. Toliko za sada, devet je sati pa idem vidjeti što me eventualno čeka za raditi.

Drogirana bijela slova

2006-09-27T15:38:00.000+02:00

Došao je trenutak da se konstatira kako je ovaj dan bio poprilično miran, barem što se posla tiče. Nisam pretjerano potrgao niti jućer, a što to znači, samo jedno: da slijedi bura. Polako se završavaju stari za Electrolux, Kvasac je malko stao uslijed zbunjujuće nedosljednosti, Infoarena očekuje da izmislim neko čudo za njihovu konferenciju o ljudskim potecijalima, pa već jesam, red muškaraca u odjelima, možda i poneka gospođa, al opet u poslovnom kompletiću i među njima jedna putena, zategnuta ono, putana, s pitanjem koga ćete zaposliti? Al problem je što je nemoguće, u biti, naći takvu fotku. Potrebno ju je fotkati a to košta i mda, mda, truč, truč. Sad bi trebao stići probni otisak da se vidi kako je ispao tekst na podlozi u jednom katalogu pa da i to finiširamo. Jućer je većer završila gotovo seksom al sam se na kraju srušio mrtav i vjerujem da sam zaspao prije Matije. U toku noći sam se par puta dizao i teturao piti vode, totalno čudno, kao da sam drogiran. Dio dana proveo sam raspravjajući o kinu Europa koje misle ugasiti pa je nastala živa peticija a i rasprava (link) Evo, stigla je proba, ispada da su bijela slova ljepša pa idemo tako s pripremom za tisak. Ura!

Welcome to the Google World

2006-09-26T09:30:00.000+02:00

Kum je bio i ošo za Španiju. Nakon njega uvijek ostaje velika rupa u mozgu od silne droge i alkohola. Barbi baš nije bilo drago što je on ovdje al ga je na koncu prihvatila. evo sad upravo se voze, Josip, Sabine, Laske i Barbi prema kolodvoru otkud će Jozo na aerodrom. Jućer smo sjedili kod kuće. Pili pivo, pušili, pričali gluposti, odnosno, Josip je pričao a mi smo slušali. Ma dobro, ne baš tako, al bilo je očigledno da on od svih ima najviše energije. Sad sjedim u Sizisu i slušam Amelie kako priča na engleskom o nekakim važnim svarima. Uskoro će početi mnogo da se laufa. Danas moram saznati što je s tim internetom, moram pitat Ikija neki program za arhiviranje na pc-u i isprazniti si diskove. Kako bi upogonio linux na makini doma, posto je prokleto nestabilan i nestalan, a uskoro bi doma mogao potpuno izgubiti potrebu za nekim ozbiljnijim windows akcijama. Probat ću sada upisati graphic design linux u Google i vidjeti što će izbaciti. Inače kad sam kod googla, primjetio sam kako se više ništa ne može bez googla i kako vrijeme prolazi ispada da se kompjuteri, nova tehnologija i sve to mogu obuhvatiti jednom riječju, Google!

Hrvatski kapitalizam

2006-09-22T16:37:00.000+02:00

Barbarica mi je na živim mukama, ili će dati otkaz ili će je degradirati a da to uopće nije zaslužila. Ona je žrtva beskurpuloznog hrvatskog kapitalizma u kojem se množe nemušti laktaroši a pravi potencijali bivaju izgureni na jadna rubna mjesta jer su uglavnom takvi i tankoćutni. Mislim na se slična stvar dogodila i Barbari, njena tankoćutnost, empatija i sposobnost da se brine o drugima je dovela do poboljšanja uvijeta u njihovoj organizaciji i općenito olakšala proces u cijelom lancu proizvodnje al je trenutak slabosti i nesmotrene izjave u stanju potpune psihičke iscrpljnosti sada koštaju posla. Mislim da bi trebala smireno i iza zatvorenih vrata sa svojim šefom porazgovarati o svojim pozitivnim učincima na poslu, priznati pogreške ako ih je bilo ali pustiti da njen rad govori za sebe, a ako njen šef ne vidi pozitivnu sliku njen posao je da se potrudi prikazati je takvom i da se izbori za zasluženo veću plaću i ostanak na sadašnjoj poziciji. U slučaju da je šef nakon takvog pozitivnog pristupa i dalje odbija slušati tada joj ne preostaje drugo nego da da otkaz i okrene se novim poslovima stopostotno. Ja joj želim uspješnu borbu, strepim za nju i napeto čekam ishod ali to je njena borba, i jedino je ona može voditi.

crtani dnevnik

2006-09-21T21:02:00.000+02:00

Ništa strašno, klijenti su bili zadovoljni, neke izmjenice i to je to. Trebali bi tako češće dolaziti pa bi možda naučili cjeniti naš rad umjesto da se stalno mailamo i telefoniramo. Stavio sam Mateka spavati samog, baš me zanima hoće li zaspati. Sam si je obukao piđamu, izabrao knjigu koju smo čitali i općenito bio jako dobar. Skužio sam kako je on aktivan mladić pa ga treba tako i tretirati, odnosno, umjesto da ga oblačim trebam mu dati da se sam oblači, ja samo asistiram. Pokušao sam popraviti element koji se razvalio pod težinom televizora i u ladice naguranihj knjiga. Nepopravljivo. Odnosno, doskočio sam jednostavnim trikom. Sad barem izgleda uredno. Jer sutra dolazi Josip. Mora bre za kuma da bude uredno, jooo? Sad je Barbi nazvala, just for the record, sad je 21:00 i pitala bi li se ja zaletio po nju u Zvonimirovu. Ja joj kažem, al Matija je u krevetu, kako sad. A ona, pa ne znam, obuci ga. A ja njoj savršeno mirnim glasom objašnjavam. Ali Matija je u krevetu. Barbi: A, neda vam se. Mislila sam ako vam se da. Mislim si, bože, jadni ovi tvoji na poslu ako i njih ovako motiviraš :))) U glavnom, Barbi je bila na zurki, vidjet ćemo, sigurno će očekivati da se divim, kolutam očima, tješim je ako je nezadovoljna i slično. Pa ću joj gurnut pod nos salatu koju je ona otkrila a ja razvio, paradajz, paprika, pršut, mocarela a ja sam još dodao i listove celera te sitno nasjeckani radič pa ćemo vidjeti. Iako, sve simislim kako ću sad, evo, za par minuta pogledati kako je Matija i zamotat jenu veliku trobijentu i zafumat tu veliku složenu stvar. S Barbi ili bez nje. E da, da ne zaboravim, od danas vodim crtači dnevnik, vidio sam tu foru u jednom super magazinu HOW, kaže da razvija kreativnost. Trebam li ja razvijati kreativnost? Dabome da trebam. Pa kreativnost je moj život.

Klijenti

2006-09-21T09:36:00.000+02:00

Došli klijenti koji sada gledaju i mjerkaju na naše zbunjujuće nezadovoljstvo. Nadajmo se da će biti više konkretnih dogovora. Sad su se napikirali na mene i dolaze uskoro u pravcu mog komjutora. Brrrr....

Kud puklo da puklo

2006-09-20T17:02:00.000+02:00

Dragi dnevniče... nije li to uobičajen početak dnevničkih zapisa tinejdžerki? Neki dan sam razmišljao kako bi bilo zgodno voditi blog u liku napaljene tinejdžerke i bacat komentare svima i tako razgaljivati maštu mnogim mladim frikovima, čitačima blogova. No shvatio sam da ta stvar oduzima previše vremena i let's face it, seek! Usred sam radnog vremena, usranog radnog vremena, obljeva me znoj koji mi kaplje niz čelo a košulja mi se lagano lijepi za leđa. Cijeli dan muku mučim sa reklamnim kartonom koji bi trebao komunicirati proizvode dviju firmi pa je cijela stvar prošla kroz milijardu korekcija, prvo iz jedne pa iz druge firme. Preludo, shizofreno. Na kraju se potpuno isključiš i raddiš što ti kažu i jedni i drugi. Fuck capitalism. Napravio sam neko zgodno rješenje po sugestijama kolegice, nadam se da će proći, inaće ne znam što ćemo s time. Uglavnom, gotovo cijeli dan je otišao na jedan jedini posao koji je eto tako prošao u natezanju. Kraj je radnog vremena, a ja sam odlučio ostati duže, još danas si to mogu priuštiti, bogtejebo, kako je postalo zbrkano živjeti na poslu. Tako da, ništa od mojeg nadobudnog pisanja kartice dnevno. Jućer je Barbi došla s intrigantnim prijedlogom da bi mogli adaptirati scenarije, kako se plaća 500 kn po scenariju. Sića, al se da nešto naučiti tako da nije bed. Negdje prošli tjedan došla je i novost iz vedra neba, saznao sam da nisam prošao na ministarstvu s ljubavnim putem. Rastužilo me i razljutilo to, nema šta. A sad sam shvatio da nisam dugo updejtao stranicu pa bi bilo dobro da se to napravi. E sad, iako nikad nisam sebe doživljavao kao pisca, moram priznati kako mi je godila hvala od kolege Svena koji me, eto, čita. Pa kud puklo da puklo!

Moramo ubaciti u četrnaestu

2006-09-19T09:30:00.000+02:00

to su Ameline riječi koja se fino sredila za danas, ono, mrežaste čarape i slično. Rekla mi je da zapisujem, što bi trebao, to je točno. Jućer odgledao Imagine, Lennon i zaključio kako je Lennon zbiljam bio odvaljen ko đunka. Zastrašujuće na momente a opet vrlo tužno, pogotovo kad Sean priča da je još godinama plakao svaki put kad bi čuo muziku. Lennnonovu, naravno. :(

Khh khh...

2006-09-18T09:13:00.000+02:00

Mrnjaooooh! Koji mamur-look! Sale je prekjučer donio nekaku travuljagu iz Imotskog, poslalo mu busom pa je zasmrdio cijeli hood a glave popadale. Drugi dan u nedjelju sam radio. Da, suprotno ovdašnjem kleru ušao sam u firmu u 9 kao i svakog drugog radnog dana i radio do 5. Mamuran doduše odd jućerašnje pušilice i pive al ipak dovoljno trijezan da napravim posao s ilustracijama koje možda i neće proći kod klijenta al sam ih se uhvatio da razveselim šeficu Vesnu, jedinu pozitivnu šeficu koju poznam. Svi koji me znaju primjetili su da samo pozitivne stvari pričam o firmi u kojoj radim pa vjerojatno u tome ima istine. Malo ću se više time pozabaviti u narednim postovima. Konaćno Travoltino u našim rukama. Ipak, ne još. Naime, Krešo, oćuh, nas je pozvao na ozbiljan razgovor jedno jutro. Sjedili smo tako u ofucanom kineskom restoranu u Draškovićevoj i raspravljali ko će dobiti šta i kada. Nas je dopao stan u Travoltinom pa je ideja da kasnije pomažemo s dijelom rate za kredit Ivoru i Ivi oko njihovog stana. Barbi je na to, naravno, dobila slom živaca i petsto puta me zvala na posao što je u jednom trenu postalo prebizarno. No dobro, dosta o tome. U glavnom, mamur look. Otfurao sam Matiju u zadnji čas, sad sjedim za Ge peticom i razmišljam o letku kafe aparata i o tome kako nisam popio kafu, o tome kako će uskoro doći Amy i Sneky s novim uputama i dozom blage histerije i ćaskam s Alidom o djeci, kožnim bolestima, kazališnim radionicama i zeki peki. Kafa odn. ono što će biti kafa se već odavno zagrijalo u mikrovalnoj pa ću sad da zamutim koorporejt neskafe i zapalim jednu light walter cigaretu, khh khh khhhhhh!

Toliko radim

2006-09-11T09:38:00.000+02:00

da zapravo nemam vremena pisati dnevnik. Možda mi se niti ne događa ništa zanimljivo? Ili, radim previše? Ili oboje? Bit će bolje. Od danas pišem. Svako većer jedna kartica, pa makar i gluposti. Fali mi kondicije. Snježana se nakašljala. Možda me ima nešto pitati? U svakom slučaju, jučer je od svih događaja koji uključuju odlazak na Jarun čestitati Kreši rođendan, izležavanje i pečenje roštilja, Petar Pan s Matijom (poludio!) i duvka sa Saletom, Lasketom, Mirom i Sabine (karanje u jakuzziju, sutkinje u nogometu, samo neke od tema) najviše od svih zablistao video veza sa Svenom i Clem u NY, WOW! Ludo, znam da nije novo, ali taj osjećaj ushita, sreće, nevjerice i nemam pojma, falite mi, Clem i Sven, mnogo mi falite. Doći ćemo, sto posto.

Kolotečina

2006-08-31T09:01:00.000+02:00

Šta ima novo? Evo ništa, radim, dolazim na posao već drugi tjedan, privikavam se na kolotečinu i na ustaljeni ritam. Barbi više nije tako nervozna ko na početku, polako svi pristižu u Zagreb, vratila se Lana, Sven je otišao, uveli smo Skype u belisvet i tako to. Po Nikolinom prijedlogu skontao sam da se fanzin može zvati Devede Radikalé. Zvuči dobro, dovoljno korespondira s Variete Radikale a i jasno je o ćemu se radi. Moram to izvesti jer sam shvatio da je to forma koja će mi omogućiti izražavanje bez opterećenja. Bend će imati prvu službenu probu danas navečer u dubravi. Nadam se da s Ivorom i plaćanjem neće biti problema. Želim da shvati da iako ja neću praviti frku oko par plaćanja probi da to kao princip ne valja i kako on misli da će biti jedini koji ne plaća probe. Počeo sam skicirati nekake nebuloze za Golijata Armstronga, moglo bi biti zanimljivo. Stigla je Amy pa se mora brzo bacit na posel cao

Došlo se na posao tad...

2006-08-21T08:40:00.000+02:00

Odradili smo i to: godišnji odmor. Eto me sada u standardnom položaju ispred Gpetice koju je majstor Iki očito preuredio i sad dihta fino podmazana. Zapravo mi je falilo ovo mjesto gdje su ljubazni dragi ljudi. Vidim da mi kolegica ima rodjendan, pa ću se zaletiti po neko cvijeće da je razveselim. Sad na posao, mapiranje klijenata/projekata dok ne dođe ludilo.

Mrežno dangubljenje

2006-08-16T13:29:00.000+02:00

Malić u vrtić, mama Barbi na posao i ja po pare u banku pa me eto doma da dangubim. Sutra definitivno moram kod doktoraj već me duže žuljaju jaja, pa ne znam što bi mogao biti razlog a zna biti vrlo neugodno. Već par dana polemiziram s nekim ustašama na jutarnji.hr i ne znam zapravo što mi to treba. Bolje da prestanem s time, samo gubim vrijeme. Imam još samo dva dana godišnjeg, valja ih iskoristiti, najbolje za planiranje. Sad čekam da se naprave krumpiri koje potom zaljevam kajganom, stari recept od bake Drage. Što je s bakom Dragom? Mogao bi se zaletiti do nje, sad kad imam auto.

2006-08-13T14:09:00.000+02:00

Eto, dogodilo se i to da ja imam avto koji uredno vozi, trubi, gasi se na semaforima i sve kako treba. Još uvijek se mučim al sam sve sigurniji. Mislim da ću nakon petnaestak dana svakodnevne vožnje biti siguran sa svime. Put u Brod je protekao jednostavno, vozili smo se vlakom, a Matija je skontao neke klince u susjednom kupeu, oteo im sedvič koji na kraju nije ni pojeo, sve grickalice, ljute bombone koje je uredno donosio meni da ih bacim u smeće, sokiće, žvake , čokoladice i slično, a ljudi idu u Beogad. U Brodu nas je dočekala Baka Jaca i naravno, Punto. Jeee! Ja sam odmah odvezao do zgrade pa smo se poslije malo vozali i sutradan krenuli za Zagreb. To je sve dobro prošlo osim što mi je kad smo došli u grad počeo gasiti na skoro svakom semaforu. Isto sam veče vozio po kiši do tuluma u Barbarinoj firmi te se vraćao s mukom gledajući u mrtve kutove koji se od silne zamagljenosti nisu vidjeli. Jučer je bila sedaljka kod Ivora gdje smo opet natuknuli temu video fanzina i shvatili da je to vrlo izvedivo al treba pametno. To bi bio DVD fanzin s pretežno amaterskim radovima. Mogle bi se raditi neke stvari u nastavcima. Odmah se spomenuo Visković koji navodno već ima sate nevjerojatnog i nikad viđenog materijala, RAF, pa Gubaš, Beograd veza, pa sam se sjetio Svena i Litkona koji bi mogli poslužiti kao distribucijski kanal. U svakom slučaju Ivor je dobro primjetio kako bi za bilo što ozbiljnije prvo trebalo skupiti materijal iz Srbije, Bosne, Slovenije, Crne Gore pa tek onda to objaviti RAF-ovcima, poglavito Sertiću, da ih se uključi u već gotov okvir da ne postane ona Mi ćemo to raditi. Dakle držat jezik za zubima što sam već ovim blogom prekršio al se nadam da neće netko sad ono, naletit, tko ne treba.

Depresija i video fanzin

2006-08-10T09:54:00.000+02:00

Jućer me uhvatilo totalno malodušje. Barbare gotovo nikad nema doma, a kad dođe, priča se uglavnom o poslu. Imam osjećaj da smo Matija i ja potisnuti u treći plan. U prvom je posao, u drugom kako ga zadržati. Mislim da sam i ja takav, barem bio, samo ne kužim. Sad kako sam s Matijom preko 10 dana aktivan počeo sam kužiti neke Barbarine probleme oko osjećaja zarobljenosti o kojem mi je pričala. Iako brijem kako bi se sve to dalo isfurati, na neku foru brinuti sa za klinca je ipak teret, emotivni, psihićki. Doduše slatki teret ali ipak teret. Ne sviđa mi se što moram raditi, praktički ponižavati se za bijednih 5000 škuda koji uglavnom odu na razne račune i sitne strasti poput povremenog odlaska na piće ili hranu u nekom jeftinom restoranu. Sve se vrti oko para al barem da su krupne pare u igri, ne bi čovjek ništa rekao. Ne bi se bunio da moram toliko raditi a svaki mjesec stiže 20 ili 30 tisuća na račun. No svo to ponižavanje za jedva platit račune, to se nisam ni u snu nadao. Ma nisam se ništa nadao, nisam mislio. Jućer prije spavanja me uhvatilo malodušje. Razmišljao sam kako bi divno bilo živjeti od rente, da je to jedina zarada dostojna pristojnog čovjeka. Sjetio sam se kako su nekad postojale mecene umjetnosti. Zašto to nema danas? Evo ti para, a ti stvaraj, snimaj, piši, slikaj ili samo razmišljaj, ali, evo ti para. Kolko hoćeš. I super. Radio bi, naravno, ali stvari koje su potrebne ljudskom duhu i ne bi trošio energiju na sve oblike iznuđivanja. Iznuđivanje je dodatno strašno jer smo osim iznuđivani i sami prisiljeni da iznuđujemo i tako smo zauvijek zarobljeni u čarobnom prstenu potrošačkog društva. Da me raduje što ovdje nije kao u Libanonu? Pa nisam tako nisko pao da se naslađujem na tuđoj nesreći, to me duboko potresa i veća bi mi bila duševna satisfakcija da sam tamo s njima. I taman sam bio na rubu totalnog malodušnog nesretnog tonjenja u san kad sam se sjetio:

Video fanzin!

Potakao me razgovor o tome jućer s Ivorom, sjedili smo i pazili dicu koja su bila prilično divlja. u silnom traženju forme izražavanja sjetio sam se kako bi se mogao štampati video fanzin pod nazivom Variete radikale. Odmah sam se sjetio svih frikova koji se bave videom a ja ih znam, Marko, Skamfak, Zima, u ostalom, ja, Ivor, pa zašto ne, Sanjin, Tanja Golić, Una, Mladen, Ivona... ima toga. I Matiju bi se dalo nagovoriti da se aktivno uključi u to, Steinfla, Armanini a bogami i Sven sa prilozima iz New Yorka. Josip iz Barcelone, Sarajeva. Semra. Ma pun kurac toga. Možemo sami montirati a mogu i oni sami montirati, napravi se meni, uvodni komentari poput najava za vijesti, neke otkačene treš animacije i vozi. ines Pletikos će sigurno odljepiti na ideju. Idemo, VARIETE RADIKALE lives again!!!!

Evo me u Travoltinom

2006-08-09T10:38:00.000+02:00

Mnogo se stvari izdogadjalo od posljednjeg posta.

dobio otkaz u Hologramu
našao posao u novoj firmi Sizis
položio vozački s puno muke
bio na moru s Matijom

Tu su samo nabacane natuknice kako bi premostio rupu nevođenja dnevnika koja mi se dogodila. Pitam se koliko mogu u svemu biti iskren. Moje utočište misli je javno a kao takvo zahtjeva minimum autocenzure, odnosno obzira prema ljudima koje volim a koji bi mogli ovo jednom pročitati. Mislim tu prije svega na moju dragu Barbaru koja je nedavno bila žrtva moje sanjarske uobrazije, ticala se naklonosti prema jednoj ženi koja mi u životu nije bila potrebna kako sam si to umislio. Stvar je taštine, bog zna da sam tašt užasno, uvredljiv i sanjar. Ponekad za sebe mislim da sam uzvišeno stvorenje koje zaslužuje više ali osnova za to ne postoji. Skužio sam na moru s Matijom između ostalog kako teško da ima uzvišenijeg cilja i ispunjenije svrhe nego li malom životu pružiti ruku i ponuditi oslonac. Tako gledanje nudi veliko bogatstvo. No još sam prokleto sklon maštanju a to se upravo na Silbi vidjelo. Dakle, privukla me jedna cura, ne porićem, ali nikakve primisli da bi bilo nešto s moje strane nije bilo. Možda, ali zakopano u dubokoj podsvjesti, naime, nakon kratkog susreta u poluilegalnoj kafani/fastu gdje sam se zaustavio s Matijom kako bi on malo prevrtao kamenčiće a ja popio čašu mineralne ulgedao sam je na kratko za jednim stolom kako mi se smješi. Pretpostavljam da je imala nježne primisli na temu ah vidi tata sa sinom, kako slatko, bla bla... Te noći sam s užasom ustanovio da mi se više nego jednom pojavila u snu... Kako, zašto? Pitao sam se ali ne nađoh odgovora. Dani na Silbi prošli su uglavnom u čitanju. Prvo sam pročitao neki bestseler pod nazivom "Parfem vječnosti", smeće od literature koje je prošlo kao da sam odgledao jednu epizodu serije iz repertoara RTL televizije kakve znam gledati noću u išćekivanju nekog filma ili naprosto iz potrebe da me nešto uspava. Bilo je nešto zanimljivih mjesta ali opći dojam je poprilično jadno štivo. Nakon toga uhvatio sam se teškog romana iz devetnaestog stoljeća, Stendhal ili tako nešto, ime je "Crveno crno". Također, ne baš sjajno štivo ali ipak ima onu romanesknu tankoćutnost kojoj se Kundera tako divi u svojim Neispunjenim oporukama. Na par mjesta roman jasno opisuje emotivna stanja kakva su imali mladi u devetnaestom stoljeću. Sama fabula je dosta šuplja, ali ima mjesta koja su vrlo dobro opisana, mada ne sumnjam pretjerano izromansirana pišćevim uglom gledanja. Danas bi tako što preraslo u skupocjenu sapunicu i takoreći imao sam prilike vidjeti skupe sapunice koje bi da nisam malo nagledaniji u pogledu filmova i opterečen silnim planovima i maštom rado i sam pogledao. Ovako mi ostaje sjajni Kubruickov "Bary Lyndon" koji je kamerom i glazbom uspio savršeno dočarati suštinu 19 stoljeća. Nalazim divne podudarnosti između tog filma i "Crveno crno" tako da se u meni rodila želja za još kojim romanom iz tog stoljeća, možda baš Bary Lyndon. Baš ću pogledati da li postoji na guttenberg galaxy... Eto toliko za sada, nadam se još pisanja koje me veseli, a Barbara, ako ovo čitaš, nemoj mi zamjeriti ako tu i tamo spomenem neku djevojku, ta muško sam i normalno je da mašta proradi. Ali me ti izleti, u to sam potpuno siguran, samo podsjete da je prava ljubav upravo kod nas u travoltinom.

jučer nam je došla mama Jaca

2006-01-18T10:04:00.000+01:00

Plan je da Barbi i ona odu do Graza u kupovinu tako da sam ja sam s Matijom. Dobro, uskočit će keva, nije strašto. Danas opet vožnja u autu, počelo me to privlačiti, vidim se kako hodam i zamišljam da vozim, vrtim volanom, mjenjam brzine, pičim negdje daleko. To mi je nekad bila maštarija pred san, ja u nekom autu, vozim po šumskoj cesti koja vijuga, vijuga, vijuga... zijeeec, sto mi se spava... ne! Ne smijem spavati! Imam važan posao za obaviti. Sutra imamo sastanak s onim našim budućim klijentom na engleskom pa treba sav materijal pripremiti, prevesti i slično. Jučeš se pojavila informacija kako će Ivoru možda uletiti stan na što je Barbi totalno popizdila i počela izvoditi bjesne gliste. Ivor se nešto nećka oko menađerskog posla a ja mislom da se naprosto usrao sastanka. Sad odo ispiržit stvari koje mi trebaju za Krvavog

jutrooo jeeeee!

2006-01-17T08:22:00.000+01:00

Upravo ispio kahfu i ugledao Matiju kako sa zamotinim prstićem ulazi u sobu. Nema ništa novo u vezi reklama, odlažem to po običaju. Nadam se, valjda, da će se u zadnji čas dogoditi neko čudo! Bio Mujan jučer s nekim tipom za plin. Po Mujanovoj procjeni cijela svar s kuhinjom će koštati oko 3500,00 kn. Bilo bi fer kad bi od mojih gobili 2000 pa onda mi plaćamo ostalo na foru to je ulaganje u stan i onako će biti trošak, kad tad. Bili jučer Kiki i Iva pa smo završili letak koji se sad zove Švarc Bina po nazivu ulice, malo blesavo, ako se mene pita, ali whatever. Pala je ideja za predstavu "Profesor Baltazar" i da odemo u Edinburg. To bi nas moglo namaltretirati i organizacijski i kreativno, ali vrijedi pokušati. Ionako bi trebali uskoro početi spremati novu predstavu. Pa hajmo!

2006-01-16T12:46:00.000+01:00

Hmeuh, Nesmotreno sam ispio tri pive pa zaspao. Zanimljivo je da sam pri tom pokušao otkriti nešto o filmu "Vera kruz" koji se davao oko 11. Zaspao. Dosadni vestern, kočije, konji, revolveraši, prljavi meksikanci, pošten južnjak, ludi desperado sumnjive etike i pohlepna grofica. Nisam izdžao do kraja, predosadno. Sad mamuram, na poslu sam. Nisam uspio kupiti slonokost bijelu za vrata, ne primaju Visa Electron. Ostavio Mateka u vrtiću. Mjerkao se s mamom i vlasnicom kuje čija me kčer gotovo rasplakala. Danas imam dejt s Kikijem, pa onda na razradu priča u sličicama, pa onda neam pojma. Sutra rano dizanje pa pregled te kopiranje sviju materijala za potrebe Sexopolisa. E da vidimo i to. Ršum, ako se mene pita. To bi bilo sve.

2006-01-15T21:14:00.000+01:00

Eto so čim se bavim. Upravo se smrzo, ošo do dučana koji ovdje Barbi i ja zovemo prkno za razliku od prčvare koja je takođe privatna ali malo bolje opremljena pa stoga ima i blaži nadimak. Ponio sam 4 pive i čekam da Barbi uspava Matijetinu koji je danas imao nevjerojatne ispade umiranja od smijeha, pa da mrknemo te Bavarije i popušimo koju otrovnu. Ovo što krasi ovaj post je prijedlog koji mislim Kikiju sutra pokazati. Koštao me oko 4 sata šljake. Nije strašno. Svojevremeno je netko vidio što radim pa je reko pa ti bi mogo na ovo pare zarađivati. Aj min a ril mani! Dok sam crtao i mrdao po kompjuteru (jerbo je ovo otprilike većma nastalo u programu Illustrator, a originalne skice bolje da ne pokažem :-)) Barbi je spremila rećenu mesinu s paštom, mene se nije pitalo ništa, pa s toga i ništa od rižota, iz zvučnika su uglavnom pičila dva albuma, Rubber Soul i Revolver za koji će znalci reć kako su u stvari jedan dupli album da bi potom preuzeo Moriconne. Matija je klasično izašao iz sobe s čarapicama (ahm, pardon, "Tačare") u rukama pa nam se pridružio tako da se zabio na kauč i listao novine. Čak smo pomislili da je nešto bolestan. MEđutim, to se pokazalo krivo, čim smo se premjestili u spavaču na Agathu Christi odmah je prodivljao ko luđo, skakao i zajebavao se. Ja sam ga gurao nogom u dupe na što bi on pao i vrištao od smijeha. Sad još slijedi razrada pričica za reklamu Megastora, ajooohojjj... Ajde, Barbi, jel zaspao taj Matek? Ja otvaram pivu... Oš... Pšššššššššt! Pop! Kššššššš! Eto me kad bude nešto

Barbara je često nadrkana

2006-01-15T13:02:00.000+01:00

Ne znam je li to bilo oduvijek ili je to počelo našom (mojom) nemilom ljubavnom avanturom, ali često je nadrkana. Odjebava me, šalje me u kurac, tjera, negativna je i nasilna. Ne razumijem kako joj se da. Nadajmo se da je to samo faza. Slušam Beatlese i certam plakat za Kikija i Ivu. Sad je to sasma druga stvar u novo uređenoj sobici, nekako sam izoriran od ostatka.

Već je dvanaest a ja ništaaaa....

2006-01-15T12:08:00.000+01:00

Ne uradih po pitanju svojih zadataka koji su:

ilustracija za Kikija
razrada priča za reklame
plan za Krvavog?

Matija i Barbi su kod Bobe, on razvaljuje neko tijesto po stolu. Čini mi se da ihj čujem. Barbara je poslala CV za neki vrlo sumnjivi časopis. Jozo je rekao kako će sutra više znati da li dolazi. Uh, kako sam škrt na riječima! Upravo sam odnio ljestve u podrum te maknuo rešetku za veš u sredinu sobe tako da sad imam pristup radnom stolu. Pa da vidimo, hm, idemo te kornflekse pojesti. Barbara izvadila neko meso da se odmrzuje, za juhu and such. Nagovorit ću je na rižoto. Odo jest.

2006-01-13T23:26:00.000+01:00

E pa, nijesam se dugo javljao jerbo ništa važno nije ni bilo, barem u ovoj kući. Daklem, u međuvremenu smo bili u Sarajevu, pa su nam došli u goste Marko, Mila i Mia (ovo je slika iz te prigode, Matija i Lipa, njihova kuja.) Ono što sam postao neki dan tiče se reklame koju bi Ivor i ja trebali predati u četvrtak i možda dobiti posao koji bi nam omogućio konačno otvaranje samostalne firme kao i svepopularnije "Samozapošljavanje!" Vid, Mia, Ulika, Matija. Gledaju nešto zajebano i ooooopasno!! U međuvremenu se zbio dernek kod Tiki i Nenota pa evo citiram mail koji sam poslao nakon toga na Belisvet:

E pa vratismo se i mi iz Sarajeva pa onda odmah hvatat konce za poslove i ostala everi day sranja u sto se doduse jos ne uklapa neiscrpna potreba za festanjem. Tako smo i jucer a k tome i danas kod Tiki&Neno zapili neki pjevali pa i pozaspali da bi potom otislo po kucama po Pulama a bogami i u Francusku (to sutra) a i sire a u medjuvremenu za zub i belosvetovska sarma (bravo Tiki, Neno i Clem...). Sad se krcka kamilica na sparhetu, Barbi gleda "krimi" s nekim prepametnim psihoforenzicarem koji mind mapingom dokucuje slucajeve a ja eto, sto je postala prava rijetkost, dajem izvjestaj braci i sestrama iz Belogsveta I naravno svima sve sve dobro, da vam se planovi ostvare, ispune zelje, da se volite i zajebavate i kao i do sad da ostanemo skupa u ovoj blesavoj a tako vaznoj zajednici. D

Toliko za danas, sad ću prožmiriti gledajući TV... eh... :)

roditelji u megastoru

2006-01-06T16:39:00.000+01:00

Mladi tata i mlada mama s djecom koju ostave u dječijem odjelu, oni se u međuvremenu skompaju i zaborave djecu pa kad se vrate po njih uvide da su djeca napravila lom

Klasično jutro neradnog dana

2005-12-24T09:52:00.000+01:00

To izgleda otprilike ovako:

6:43 Matija se budi, provocira, sere. Zovemo ga da se premjesti kod nas. Dolazi u naš kravet i smiruje se na nekih pet minuta.
6:48 Matija postaje nemoguć, vrpolji se a Barbara počinje stopalima trljat po mojim nogama vrpoljit se, a ja bi spavaooooo!
7:05 "Drale, de upali mu Tom i Džerija..."
7:20 Matija se u međuvremenu malko primirio al ne valja "Drale, stavi mu nešto drugo. Stavi crtić na televiziji" "Jebote, pa ne mogu ja sad nazvat televiziju i tražit ih da puste crtić" "Stavi na televiziju!!!" Ja prebacim. Na RTL-u Johnny Bravo. Matija: "Oću Džerija!" Prebacim nazad na DVD.
7:30 Matija je na nogama mi i dalje se valjamo po krevetu. Vani se još nije pravo ni razdanilo nije. "Drale? Aj upališ grijanje. Ajde!" "Ajde ti. I prestani me više s tim nogama, koji ti je kurac! "A Drale nam se nešto nafurio na svoju ženicu jutros..."
7:35 ja pristajem, ne znam ni sam zašto, na paljenje peči, odem u kuhinju s namjerom da otpoćenem kahfu kadli ono "E, ugasio se žižak u kuhinji!" "Daha,... ja ugasila, ups..." "E pa onda ćeš palit, ne jebe me više!" "Di mi je fakin roba?"

I tako to... Napravio kavu nama i Matiji kakao ("Ocu i ja kavuuuuuuuuuu!") E onda u međuvremenu se i Barbara udostojila ustati (oko 9:45) pa ona sad nešto važna kao sad ću ja ko Tsunami (Točno tako je rekla, ko TSUNAMI?) Još uvijek se ništa bitno ne događa, sad je oko 10:15. E jesmo kilavi! Jozo je zvao u ponoć i po, ne znam zašto misli da bi ga tako kasno čekao. Sa Semrom sam se čuo jučer i dogovorio nešto neodređeno, kao, ako ona ne bude u Sarajevu onda svi dolazimo u Gradaćac. Ne znam, vidjet ćemo. E da. Da se referiram na prethodni post. Položio sam ispit. 108 bodova od mogućih 110. Zaboravio sam kao je to učiti i biti u školi. No, ovaj put sam osjetio kako je to kad HAK opali po džepu pa sam se ipak malo iskulirao i položio. Toliko. Za sada! Bom!

Gotovo mi je

2005-12-23T00:35:00.000+01:00

Sutra po treći put polažem prometna pravila, jeboga sve, naprosto to mi ne ulazi u glavu i gotovo. Mora da se potrudim sutra, sad sam polagao neke onlajn ispite i nisam se baš proslavio. Vidjet ćemo. Osjećam se nekako nespremno. Buđenje u 6. Eh! Barbara je donijela gomilu životonjica i veliku zmiju od dva metra iz Graza. Matija presretan. Nisomo se imali prilike previše družiti jer je brzo zbrisala u krevet. Odo i ja sad za njom

Matek lego, mama se provodi

2005-12-21T22:56:00.000+01:00

Nakon vrtića smo došli ravno doma. Kako se Matija više ne da zajebavati, ostavili smo stvari i odmah produžili vani. Kako se nisam uspio normalno dogovoriti s Ivorom, konstantno sam ga pokušavao dobiti na mob od posla koji je očito bio ostavljen da zvoni u kutu pod gomilom nekih skripti kao što to obićno biva. Krenuo sam s Matekom do gostionice koju sam već prije uočio na početku Rudeša, tu odmah, preko potoka drvenim mostom pa uz stadion pa na lijevo. Sve ppuno šljakera koji jedu pretežno ćufte, juhice, piju gemište i mrmljaju ispod glasa. Matija je bio na ramenima ("tata, nosi 'menima!") kad smo ušli. Ja sam se kao kicoš gospodin s vjerojatno laganim prezirom preko lica osvrnuo po prostoriji u kojoj niti jedan stol nije bio slobodan a susjedna prostorija zjapila je prazna i mračna. Konobar grube radničke vanjštine nas je priupitao "Izvolite?" a ja sam samo odgovorio, kao, šta bi trebalo, "Za pojesti, nešto?" "Izvolite" dodaje on i upućuje me u mračnu prostoriju. Iako je sve bilo puno "mračnih" šutljivih tipova, srednje dobi vrlo skromno obučeni i zagledani u tanjure poput sirotinje koja nije jela par dana niti u jednom trenu se nisam osjećao nelagodno. Krenulo je svlačenje Matije što ponekad zbog njegove vjećite zaigranosti zna biti doista teško na što je konobar rekao "dok se vi spremite..." Lokal je pun kojekakvih diploma, priznanja, nagrada, šta ja znam, nisam htio puštat Matiju da bi to razgledavao, no upadalo je u oči kako je sav zid ali sav bio pretrpan tim uokvirenim pizdarijama. U međuvremenu sam nekako osjetio da ovaj konj od Ivora pokušava doći do mene pa sam krenuo u sistematsku potragu njegovog drugog mobitela od brata Luke do konaćno majke koja mi ga izdiktiraše a ja vilicom utisnem u solnjak. Kad budem jednog dana Matiji pričao... eheeeh, znaš ti da tvoj stari kad je imao šesnaest nije imao mobitela? Dapače, uopće nije bilo mobitela, imali su ih samo neki budžovani i to ugrađeni u auto (otuda valjda ime, autoMOBIl TELefon) ko onaj Perrijev tata iz Nizozemske koji bijaše nekaki direktor ondašnje telekompanije pa ga je dobio :) Ivor je baš kad sam ga zvao upravo bio ispred mojih vratiju, tako da je tajming bio zicer. Ubrzo su se njih troje, i Vid i Ulika, pojavili u restoranu pa sam hranio Vida bečkom koju Matija nije baš nešto jeo a ovo dvoje se natjeravalo ispod nekog dugačkog stola. Kad smo se napričali, i onako važni ispušili cigarete pokupismo djecu, ceh je bio nemalih 63 kn, što je zapravo malo ali opet nije za svaki dan, pa pravac kući. Ivor je u stanu shvatio da je posijao Vidovu cipelu pa se morao skroz vraćati po nju. Kad su ošli ostavili su veliki nered, Uliku je opet trebalo izguravati, postala je zloćesta. Čak sam i ja u lokalu podviknuo na nju. Matija sada spava a ja pišem ono malo što mi je ostalo da ne mislim o Barbari koje nema i da se ne sekiram jer time neću ništa postići. Njoj je sigurno super s Ines, Larom i kompanijom. Samo je stigla poruka sadržaja:

Sve OC? Pita Barbara,mi smo na sigurnom i,dodaje Peco, volimo te...

Eto, to bi bilo to. E, Ivor je ostavio cigarete. Eh. Neka. Bit će za stik!

Buđenje u 6

2005-12-20T20:59:00.000+01:00

Pa odlazak na posao, dokle, baš me zanima. Vidjet ćemo. Radim neku animaciju patke kuharice koja se zove Coocarina. Za sada zanimljivo. /zic/ EDIT: ----> Zapravo se nisam budio u šest već je to učinila Barbara ali u svojim neaohjošsamomalooo manirima, digla se, i ja sam napipao malo tijelo u krevetu i shvatio da sinek leži kraj mene... Uf što sam opširan postao, kao da sam Napoleon pa sve mora biti zapisano :)))

Matija movie star

2005-12-20T20:51:00.000+01:00

Evo, sad isprobajem neke nove mogućnosti postanja bloga iz Worda pa da vidimo kako to ide, dal mijenja i koliko izgled stranice i tako.
Inače, već nas danima nema doma, tako da niti ne pišem ništa osim ovog evo sada tako da ću ukratko.
Naime, Matja nam je danas bio filmska zvijezda. Glumio je indigo dijete u nekoj studentskoj vježbi koju je radila studentica druge godine režije Kristina. Bilo je zanimljivo vidjeti svu tu gungulu oko snimanja i Matiju kaotičnog ponašanja koji je jedva uspio odtrpiti dva dubla, kod trećeg je već ispuzao dok su se pripremali za početak snimanja i to je bilo to.
Jućer smo samo malko onako sjedili i pušili joint.
Nadam se da je to samo privremeno, ali čini mi se kao da se Barb i ja polako udaljavamo. Ma serem, nije tako, samo sam umoran od dva dana dadiljanja. Onaj slatki umor pred san i joint.

Kako dan brzo prolazi

2005-12-18T20:28:00.000+01:00

U izležavanju i glupim bespredmetnim razgovorima. Iako doduše, odgledali smo Barbarin omiljeni "krimi" i valjali se po krevetu dok je Matija bezuspješno izigravao praščića, a ja kobajagi vuka te se povremeno zalijetao u mali Ikein sto, izimproviziranu praščićevu kućicu. Onda je u jednom trenu Matija zabrijao da je teta u vrtiću, a ja da sam Jan (navaljalac iz njegova vrtića Zvončić, grupa - pužići, iako više nitko ne puzi...) pa mi je uvalio dudu i pokrio me. Odgledao vijesti s povremenim Barbi upadima "ništa ne radiš!", jebiga, dušo, nisam stvoren za kućanske poslove, ja sam mislilac, mag, umjetnik, čudotvorac, takvi se ne jebu s peglama, kuhinjom, robicom, mašinom za pranje :) No ipak sam pristao na djelomično pranje suđa nakon što mi je debilu pronašla papuče. Štonisam u stanju pronaći male svakodnevne stvari, to je milina! Još me obuzme panika i zasljepi bijes pa u bunilu često i pogledam traženu stvar ali je ne uočavam. Trebao bi raditi na koncentraciji, kažu da je joga dobra za to. Možda da opet počnem s tibetancima, pa polako uvedem jogu? Ajde, vidjet ćemo. Neplanirani izlet na Ponikve ispao je upravo kako i ispadaju neplanirani izleti: S gomilom nepredvidljivih gluposti poput beskrajnog čekanja Mikole, Dolores i Matka do ruba Matijine pospanosti, gubljenje oko Ponikava pa zatim i smrzavanje u kratkoj šetnjici uz nestimulativan razgovor. (Ne znam je li to zbog oove hiper pisalice u vidu blogova al bojim se da polako postajem sam sebi najboljim sugovornikom, istina, nadam se još uvijek da je samo faza ali ipak je GROZNO!) Matija je svo vrijeme dok smo bili gore spavao Barbi u naručju te nije ni vidio šumu u koju je inzistirao krenuti da potražimo Vukozmaja ili Zmajovuka kako se uzme pa se nije niti stigao glasati kako sam ga jutros naučio nešto kao "Auuuuugrooooaargh!" Zmajovukov zov kad osjeti da je u opasnosti. Večeras Roščićeva i Mikić u Matanićevom filmu! Baš me zanima. Znam samo da se radi o tipu sa sidom koji je širi okolo i da je dio filma snimljen na Opatovini...

To je to, odo u sobu, spavaću, da vidim što rade ono dvoje. BOK!

vratili se s ponikva

2005-12-18T16:35:00.000+01:00

Sad sjedimo i pijemo kafu. U međuvremenu se to dogodilo, dogovor za Ponikve s Nikolom, Matkom i Dolores. Doduše, malo glupo ispalo jer smo utrpali Matiju kojem se užasno spavalo u auto u kojem je on na koncu i zaspao. Eto, da ne budem loš domačin, toliko za sad.

Matija je spreman

2005-12-18T09:58:00.000+01:00

Odosmo mi na oblačenje! Treba mi nekoliko minuta i mi smo vani! Ajde bok!

Dogovorilo se Jarun

2005-12-18T09:50:00.000+01:00

Akcija! Oblačimo Matiju, nas dvojica idemo u bauljanje po kvartu a mama na mesinu pa šugo od teletine ala pašticada s manistrom, mmm... :) Poslije idemo jedan mali đir na Jarun da se djete prozrači. Nos mu nešto gadno curi, treba koristiti odvratne kapi, ali šta se može! Akcija!

Kavica je gotova...

2005-12-18T09:23:00.000+01:00

A i ženica se udostojila izać iz kreveta. Danas smo naumili ići na sljeme, sad ćemo vidjeti hoće li se to dogoditi. Odlučio sam povremeno, a možda i češće zapisivati događaje iz "Travoltinog". Možda s vremenom bude i mračnih trenutaka, nemam pojma, ali u svakom slučaju bit će gušt to jednog dana čitat. Matija se muva po stanu, popio je svoju kaficu, vozio se u vlaku, skakao po mami. Mama je upravo zveknula kroasan, onaj minijaturni iz vrečice (7days) Eto toliko za sad...:))

dnevne aktivnosti

Dakle stvarno!

Travoltino - republika?

humor kao nosivi element poruka

Republika travoltino

Poziv na suradnju

Animafest, Travoltino, Feral

Travoltino - at last!

1. Definicija Travoltinog kao 'brenda'

2. sadašnje stanje - Voltino

3. buduće stanje - Travoltino

4. Sportsko kulturni centar Voltino - inicijativa za Travoltino

Kulturni centar - Trešnjevka

Društvo za sport i rekreaciju Voltinog naselja

Zašto ovo sve ovdje pišem?

Predkućom

Pokušaj slide showa

Kiša padaaaaa ne mogu vaniiiii

Richard Williams

Vidovdan

Travoltino onlajn

Jučer je pala sjajna zamisao kod Ivora:

Osnovna teza: što je to Travoltino?

Što to znači u praksi?

Somelier

Grafički dizajn

Alergičan na... Leonardo?

Zašto o zašto mi nestaju postovi?

Oja noja jooooj!

Layout

Ljuti popizditis Zimaitis

Komentari? Da ili ne?

Vešnja črna beškont!

Dizajn, noć, svi spavaju, ja radim...

Sanjarenje ludom nerviranje

Aj, upali crtić!

Intenzivno druženje s Mirnom

Studio Grbac - sastanak

Za ljubitelje Wallace i Gromita

Osatao sam sam...

Znak koji bi mogao proći

Animafest web skica

Omanuo već drugi dan.

Dug je ovaj rođendan

Pomislio sam u jednom trenu da možda nisam u stanju sve to stići a onda se kao sve otvorilo, izgledalo je jednostavno i sve nekako izvedivije.

Da mi je znati, kako da se sad organiziram?

Animafest

Frka

Sutra.HR

Rođendan

Morao sam.

Nova goooooodiiiiiiiiinaaaaaaaaaaaaaaa.....

Stigli u Travoltino

Maglaa svudaa magla oko naas

Gužva u šesnaestercu

Richard Williams

Došle đezice u kuću

Sunce je granulo

No comment :)

I tako...

Buster Keaton in "One Week" (1922)

Dosadna crtica o prvim gostima u nas

Centralno + Kune Spasi!

writly

Bunuel u prašini

Morao sam :)

Istina je da možeš dobiti jeftinije

Nonstop akcija

Oglašavanje o o o oglašavanje?

Festo

Pula

Konjuh planina

Agencija

Ko jebe Buldožer...:)

oke, ostali smo na kiborg tesla

Tomislav

Cyborg Tesla - još uvijek nepotvrđeno...

Izložba, jah, obećao sam... ;)

ČĆĐDŽIJEJE

Drale Go America